Ono što rak čini tako smrtonosnim su metastaze. Znamo da se tumor na početnoj lokaciji ponekad može držati pod kontrolom, pa čak i izliječiti. VAŽNOST RANE DIJAGNOZE ZVONI U UŠIMA, zar ne? No, kada stanice raka osvanu na udaljenim lokacijama, sve nade su(gotovo) izgubljene. To je gorka činjenica i medicina, nažalost, nema rješenja za ovu situaciju. Sada čak izgleda da je cijela teorija o metastazama prilično upitna.
Do sada se smatralo da metastatske tvorbe nastaju relativno kasno i to prvenstveno zbog povećanja maligniteta („tumorskog opterećenja“) na prvoj lokaciji. Uklanjanjem ovog opterećenja na vrijeme, rak se više nema odakle širiti. Nešto preostalih stanica sredit ćemo kemoterapijom. Eh, kada bi barem to tako djelovalo. Ali, ne djeluje...
Nedavno su znanstvenici iz New Yorka pokazali da se čak i zdrave stanice često ODVAJAJU OD SVOJE ORIGINALNE LOKACIJE I PUTUJU KRVOTOKOM DO DRUGIH ORGANA I TKIVA. (Znači, TO NIJE SPECIFIČNOST SAMO MALIGNE BOLESTI.) Ove stanice mogu opstati, barem neko vrijeme, i u okruženju koje je bitno različito od njihove matične lokacije. U drugoj vrsti tkiva. Dalje su pokazali da i nakon ubacivanja milijuna tumorskih stanica u krvotok nastaje RELATIVNO MALO METASTAZA. INDUCIRANJE METASTAZA, SAMO PO SEBI, UOPĆE NIJE JEDNOSTAVNO. Ali, zašto su neke lokacije (jetra, pluća, mozak i kosti) znatno češće zahvaćene metastazama? Zašto tumori istoga tipa imaju toliko različit metastatski potencijal? Neki metastaziraju vrlo brzo, dok NEKI MIRUJU GODINAMA. NEKI SE UOPĆE NE ŠIRE. To sigurno nije bez razloga, ali o pravim razlozima trenutno možemo samo nagađati. U spomenutom istraživanju čak se špekulira s teorijom da IZDVOJENE STANICE RAKA DOLAZE NA NOVU LOKACIJU U NORMALNOM STANJU. Ne malignom ili pred-malignom. TEK NA NOVOJ LOKACIJI ONE SE MOGU (ALI I NE MORAJU) TRANSFORMIRATI U MALIGNITET. Odmah se otvara još jedno pitanje. DA LI ĆE METASTAZE UOPĆE REAGIRATI NA ISTI TRETMAN KAO I PRIMARNI TUMOR?
Prema jednom drugom, vrlo interesantnom istraživanju, kirurško uklanjanje raka dojke donosi više štete nego koristi. Tako se, zbog još uvijek nerazjašnjenih razloga, POKREĆE MALIGNA TRANSFORMACIJA DO TADA MIRUJUĆIH GROZDOVA STANICA (odvojenih od primarnog tumora) NA UDALJENIM LOKACIJAMA. Uopće ne dvojim da je kirurški zahvat nekima donio(makar privremeno) izlječenje, ali izgleda da to kod nekih, doslovno, POKREĆE RAZVOJ METASTAZA. Drugim riječima, PRIMARNI TUMOR SLUŽI KAO SVOJEVRSNA KOČNICA UDALJENOG MALIGNOG RASTA. Ako daljnja istraživanja potvrde ova saznanja, to će značiti da je cijela trenutno važeća filozofija liječenja postavljena na pogrešnim osnovama.
Rak je bolest, koja ne nastaje preko noći. To je krajnja faza dugotrajnog procesa uništavanja vlastitog tijela. Za kojeg smo, naravno, sami odgovorni. ZNATNO ODSTUPAMO OD MODELA ŽIVOTA, KOJI SE OD NAS OČEKUJE. Tu, naravno, uključujem i psihički aspekt problema. Svakodnevna šteta donekle se može amortizirati, ali mogućnosti nisu bezgranične. Koncentracija štete na jednom mjestu izlaz je u nuždi. (Ova koncentracija će nestati sama po sebi ako prestanete s dugogodišnjom praksom psihičkih i drugih postupaka, koji vode samouništenju. Tu mi pada na pamet da većini onkoloških bolesnika kažu, po izlasku iz bolnice, da nema potreba za bilo kakvim izmjenama u prehrani. Žalosno, u najmanju ruku.) Ako ovu koncentraciju na bilo koji način poremetite, nove lokacije postat će neophodne. Onda će vas do grla zatrpati otrovnim i skupim lijekovima i ponor će se otvoriti... Metastaze su velika enigma. A možda su i previše pametne.
 
