Jedna poprilično konzervativna studija je pokazala da oko 1.280.00 Amerikanaca godišnje umre isključivo zbog lijekova na recept, koje su koristili potpuno u skladu s liječničkim uputama

 

Irska je nedavno postavila gornje limite za vitaminske i mineralne suplemente. Znači, granice iznad kojih počinje opasnost. U popratnom govoru naglasili su da je to učinjeno zbog brige za najranjivije, a to su djeca, trudnice i stariji. A previše vitamina može imati teške posljedice. Razmotrimo to racionalno. Bez sumnje, realni sigurnosni limiti postoje baš za sve. Tu mislim na limite, koje naše tijelo postavlja, a ne na administrativno utvrđene limite, koji se ponekad bitno razlikuju od realnosti. Administracija često ne postupa pošteno, a još manje realno. Na nju utječu mnogi (uključujući i interesne grupacije), pa su i krajnje preporuke dvojbene. Tek 2 zanimljiva primjera.

Vrlo učeni ljudi su me uvjeravali da koristim skoro smrtne doze MMS-a. Zanimljivo, mnogi uzimaju i dvostruko više. Nitko se od toga nije razbolio, a još manje umro. Dalje, za sva cjepiva nam govore da su višestruko ispitana i da su svi sastojci unutar sigurnosnih limita. Ali, jedna vrlo interesantna analiza je pokazala da se prvi simptomi autizma daleko najčešće javljaju unutar desetak dana od MMR cijepljenja. U druge dane znatno manje. Ne djeluje baš kao slučajnost. Još uvijek vjerujete u sigurnosne limite?

A kako stoje stvari s vitaminima i mineralima? Prema podacima (zadnji dostupni podaci – 2017. godina) američkih centara za kontrolu otrova (po njihovoj klasifikaciji, vitamini i minerali su potencijalni otrovi), nitko nije umro zbog predoziranja vitaminima, mineralima te homeopatskim i drugim sličnim pripravcima. Osobno sam već uzimao daleko veće količine od preporučenih, ali nikada se ništa loše nije dogodilo. Štaviše, veće doze su se pokazale ljekovitije. To su moja iskustva. Ne mogu tvrditi da bi iskustva kod svih bila jednaka. Ničega se ne smije uzimati neograničeno, ali prilično sam uvjeren da „irske tablice“ destimuliraju unošenje suplemenata do razine na kojoj ćete teško primijetiti ikakav ljekoviti učinak.

Situacija se prilično razlikuje kada govorimo o lijekovima. Stotine tisuća teških posljedica ili smrtnih ishoda. Analgetici su na samom vrhu neslavne liste. Sedativi, antidepresivi i antipsihotici ne zaostaju puno. Ovakvi slučajevi se sustavno tumače kao neadekvatno korištenje, obično predoziranje ili kakva druga greška. Znači, lijekovi su više-manje sigurni, ali u korisnike se ne možemo pouzdati. Tumače nam da smo obično sami krivi za sve.

A što ako osobne krivnje nema? Jedna poprilično konzervativna studija je pokazala da oko 1.280.00 Amerikanaca godišnje umre isključivo zbog lijekova na recept, koje su koristili potpuno u skladu s liječničkim uputama. Nisu prekoračili sigurnosne limite, ali to im nimalo nije pomoglo. Ubili ih lijekovi. Čini li vam se da su neki limiti prenisko, a neki previsoko? Okružuju li nas vjerodostojnost i dobre namjere ili nešto sasvim drugo?


Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]