Iako bi klonovi TREBALI biti identični svojem originalu, to je, u stvarnosti, samo TEORETSKA mogućnost. Rekao bih, neostvariva u praksi. Na razvoj fetusa u majčinom trbuhu, osim genetike, prilično utječu i mnogi drugi elementi. Alkohol, lijekovi i stres su samo neki od njih. Isti uvjeti razvoja podjednako su mogući kao i mogućnost nalaženja dvije osobe s istim otiskom prsta. Zbog toga će psihički i mentalni razvoj više ili manje odstupati. Zato se i ne treba suviše plašiti od eventualnog kloniranja Hitlera i sličnih osoba. Možda će to nekada i biti moguće, ali kreatori neće dobiti ono što su očekivali. Zbog različitih uvjeta razvoja, "NOVI HITLER" NE BI RAZMIŠLJAO I DJELOVAO POPUT "STAROG". Dakle, SVJESNO ŠIRENJE ZLA bit će prilično teško ostvariti. Poseban problem je sačuvanost stanica. Ukoliko osnovni materijal nije zaleđen ili na neki drugi način konzerviran, VJEROJATNO ĆE BITI NEUPOTREBLJIV. Naravno, trebali bi više razmišljati o suprotnoj situaciji, odnosno o stvaranju super-inteligentnih ljudi s dobrim namjerama. A generalno "poboljšanje" ljudske rase ne ide bez genetičkog inženjeringa. Trenutno vrlo popularan pojam, zar ne? Sada nešto o terapeutskom kloniranju, čemu se ni službena medicina baš ne protivi. Dopače, u tome vidi velike mogućnosti za produženje života. Znamo da su transplatacije ponekad i jedini način rješavanja problema nepovratno oboljelih organa. Nažalost, problemi su često nepremostivi. Od nalaženja donatora do odbacivanja stranog tkiva. UZGOJ KLONOVA, KAO IZVOR REZERVNIH DIJELOVA, NAPROSTO SE NAMEĆE KAO RJEŠENJE. Da li bi bili mirniji kada bi znali da postoji lager upotrebljivih organa, za koje ne bi morali čekati godinama? I s kojima bi sigurno bilo manje problema nego s organima drugih donatora. Naravno, "sazrijevanje" organa ne dešava se preko noći, pa ćete možda morati dosta čekati na vrijeme, kada će biti "upotrebljivi". Ipak, NAJOZBILJNIJI PROBLEM JE ČINJENICA DA SU KLONOVI LJUDI, sa svojom dušom i sa svojom pameću. (Kloniranje klona-biljke, gdje bi umjesto mozga zjapila rupa, djeluje mi suviše monstruozno.) NISAM SIGURAN DA ĆE SE I ONI SLOŽITI S FUNKCIJOM IZVORA ORGANA ZA TRANSPLATACIJU. Iako se i danas sirotinja brutalno iskorištava na takav način, ne vjerujem da bi u budućnosti to itko službeno ozakonio. PA MAKAR SE RADILO I O KLONOVIMA. Druga mogućnost je kloniranje SAMO organa po izboru. Bez ostatka tijela. (Što kažete na rezervni želudac, koji bi vam savršeno odgovarao? Ili na hladnjak pun organa, koji bi u vašem organizmu idealno profunkcionirali? Ha?) Ni ta mogućnost nije neizvediva, iako reprogramiranje stanica i usmjeravanje u rast određene vrste tkiva još uvijek krije dosta nepoznanica. Neki drže da bi kloniranje organa po izboru MOGLO BITI RJEŠENJE ZA MNOGE TEŠKE BOLESTI, RECIMO PARKINSONOVU I ALZHEIMEROVU BOLEST. DIJABETES I MULTIPLU SKLEROZU. ČAK I ZA RAK. Komercijalna aktivnost Clonaida VEĆ SADA otvara brojne mogućnosti. Kloniranje se naplaćuje 200.000 dolara. Daleko jeftinije (200 dolara godišnje) je pohranjivanje dovoljnog broja tjelesnih stanica, kako bi se jednog dana eventualno mogli odlučiti za kloniranje. U kompletu ili dijelovima. TAKO ĆE UMNOŽAVANJE BITI MOGUĆE I DALEKO IZA VAŠE SMRTI. (Da li bi htjeli "oživjeti" za 1000 godina?) Možda sve podsjeća na bezdušnu eksploataciju, ali ja to ne bih tako promatrao. Jer sličnih pojava ima koliko hoćete. I nitko se ne uzbuđuje. Mislite da vas proizvođači lijekova ne iskorištavaju? Ni naftne kompanije vas ne iskorištavaju? NI DRŽAVA VAS NE ISKORIŠTAVA? Znate, svi hoće zaraditi i nitko ne radi "za lijepe oči". Samo što se neki oblici zarade tumače kao eksploatacija, a neki ne. A UVIJEK JE U PITANJU NOVAC. Zapravo, bilo bi daleko korisnije da "zgražanje nad monstruoznim postupcima" rađe prebacite na neka realnija i aktuelnija pitanja. Crkveno prokletstvo sigurno neće spriječiti zainteresirane kandidate. Dapače, učestale rasprave na mnoge će imati reklamni učinak. Slijedeći put: Glad za esencijalnim