More kao vježbaonica

Kod cijelog niza degenerativnih promjena na ljudskom tijelu, posebice na sustavu za pokretanje, preporučamo kupanje u moru, bilo kao dio liječenja, bilo kao samostalnu aktivnost koja će polučiti neke rezultate u smislu smanjenja bolova i poboljšanja pokretljivosti. Posebice se preporučuje plivanje, iako valja biti oprezan, jer ono nije dobro uvijek i za svakoga, odnosno nije pogodno za sva oboljenja.

No, postoji jedna aktivnost koje se rijetko sjetimo dok smo na godišnjem odmoru, a to je hodanje u moru po šljunkovitom ili betonskom plićaku, s razinom vode od gležnjeva pa sve do visine ramena.

Kada plivamo, činimo to kompleksom pokreta ruku i nogu koji nas trebaju održati na površini. Ruke su obično u visini ramena, a kod nekih stilova plivanja vrlo često i iznad te točke, što je veliko opterećenje za zglobove ramena i ne preporučuje se kod bolova ili drugih promjena u njima.

Isto tako, pokreti koljena su većinom trzajnog tipa, tako da će kod artroza koljena i kuka plivanje teško rezultirati smanjenjem bolova ili kakvim drugim poboljšanjem.

Hodanje u vodi sasvim je druga priča. Na hodanje smo navikli te je ono i naše najprirodnije kretanje, a voda će pružajući otpor djelovati snažno na mišiće nogu u smislu njihova jačanja. No, kako pokreti tijela kod hodanja kroz vodu mijenjaju svoj smjer i snagu, tako će se blagotvorni učinak ove fizičke aktivnosti proširiti i na mišiće donjeg dijela leđa i trbuha.

Ukoliko se hodanje izvodi po šljunku, uključuje se i proprioceptivni podražaj te se s njim ubrzava i reakcija mišića pri stresu. A sva ta pozitivna djelovanja postižu se već kod deset minuta hodanja na dan.

Za kronična stanja na koljenu i kuku te neka oboljenja donjeg dijela leđa dobrim se pokazalo i plivanje s perajama. Ono onemogućava ili značajno smanjuje trzajne i kružne pokrete koljena te snažno podražuje mišiće natkoljenice i kuka. Osim toga, redovitim plivanjem 10-15 minuta dnevno mjerljivo se poboljšava opća izdržljivost.