Okruženi smo milijardama bakterija. Među njima su i uzročnici smrtno opasnih bolesti. Mislim na tuberkulozu, meningitis, tifus, sifilis i mnoge druge. Čitate li neku knjigu iz mikrobiologije, mora vas začuditi činjenica da smo, obzirom na opasno okruženje, još uvijek relativno zdravi. Nedavno je jedan novinar vrlo zorno opisao higijenske običaje u Afganistanu. Oni su, prema našim mjerilima, užasni. SELJACI PIJU IZ BLATNE MOČVARE, PUNE KUKACA, GDJE INAČE PIJE I STOKA. Liječnici se nisu mogli načuditi kako su ti ljudi uopće živi. A ne samo da su živi, nego nemaju ni probavnih problema. Većinom su i zdravi. Sličan primjer imamo i u našoj blizini. Neke skupine Roma također žive u lošim uvjetima, ali bez očekivanih teških zdravstvenih posljedica. Kritičniji znanstvenici bi sada mogli reći da određeni narodi imaju drugačiji imunološki sustav, odnosno drugačiju gensku strukturu. ZBOG TOGA SU OTPORNI U NEKIM SITUACIJAMA GDJE DRUGI NISU. No, pokazalo se da ti isti «otporni» ljudi gube dobar dio svoje otpornosti ako se presele u naše uobičajne higijenske uvjete. GDJE SE SVE DEZINFICIRA I GDJE SE MASOVNO KORISTE ANTIBAKTERIJSKI SAPUNI. I gdje se cijepi protiv svega. Očito je da, prije nego genske predispozicije, na otpornost utječu drugi faktori. Prilagodba na uvjete, izostanak straha od bakterija, pozitivna usmjerenost. Pod određenim okolnostima, čovjek može preživjeti u vrlo lošim uvjetima. Dapače, neće mu ništa smetati, iako je to naoko nemoguće. Na poznati vjerski festival u Indiji, imenovan Khumba Mela, dolaze i mnogi iz zapadnog svijeta. Sastavni dio rituala je uzimanje vode za piće neposredno iz svete rijeke Ganges. Poznato je da je ta rijeka vrlo zagađena. Tu se skupljaju ljudske fekalije, napajaju se životinje, tu se pere suđe i roba. VODA JE TAMNOSMEĐA OD PRLJAVŠTINE. Sada je pije ne samo lokalno stanovništvo, nego možda i naši sugrađani. Više-manje bez težih posljedica. Ne smijemo zanemariti činjenicu da su svi ti ljudi u svojevrsnom višem, pozitivnom stanju svijesti, što u dobroj mjeri štiti njihov imunološki sustav. Psiha. Do sada je bilo govora o imunosti dok je čovjek još zdrav. A što napraviti na mentalnom aspektu kada je bolest već prisutna? I tu već postoje brojni primjeri, gdje su OTPISANI BOLESNICI OZDRAVILI. Čak i oni s karcinomom i AIDS-om. (Prisutnost virusa HIV-a ne znači da ćete ikada oboljeti.) Svima je zajedničko PROMJENA ODNOSA DO SEBE I SVIJETA TE DRUGAČIJI POJMOVI VRIJEDNOSTI. Zapravo, prestrukturiranje unutar glave. Nema čarobnog načina liječenja. Ono u što vjerujete je najbolja solucija. Svojevremeno je jedan liječnik prestao liječiti konvencionalnim lijekovima, a umjesto toga je svojim pacijentima davao tablete od kruha, škrobnog praha i obojene vode. (Naravno, bolesnici to nisu znali. Bili su uvjereni da piju prave lijekove.) Ujedno im je preporučio posebne kupke, modificiranu prehranu, tjelesnu aktivnost i promjenu mnogih životnih navika. Isprva je imao uspjeha samo s lakšim bolestima. Kasnije i s najtežima, čak i s kolerom. Da li su izliječile prirodne metode ili vjera u pozitivan ishod sada je manje bitno. LIJEKOVI SIGURNO NISU, JER IH NIJE NI BILO. Naravno, ne sumnjam da bi takvog liječnika danas brzo strpali u zatvor. Na jednoj konferenciji o alternativnoj medicini, kao anegdota (a možda i istina) kružila je sljedeća pričica: U ordinaciju dolazi starija ženica. Žali se na glavu i srce. Liječnik joj uruči dvije vrste tableta. Starica odmah uzme jednu i uskoro konstatira da je glava puno bolje. «Ali uzeli ste tablete za srce.», upozori je doktor. «Ma, ništa zato. GLAVA TO IONAKO NE ZNA.» Razmišljanja običnog čovjeka najčešće su 80-90% negativno usmjerena. Cijeli spektar negativnosti putuje do svih tjelesnih stanica. Pri takvoj dozi autodestrukcije ponekad je lakše oboljeti nego uz nekoliko čaša mutne vode rijeke Ganges. Sljedeći put: Teflon