Razlike između mužjaka i ženki su određene već prije rođenja, potpuno se izoblikuju u pubertetu. Prosječna odrasla kuja obično je nešto manja od mužjaka iste pasmine. Bitnije razlike odnose se na njihovo ponašanje. Kod mužjaka je izrađeniji teritorijalni nagon. On označava svoje područje mokrenjem (tako da diže nogu). Svoje područje on će braniti pred drugim mužjacima, dok će ženke vrlo rado primiti u goste. Među mužjacima su također mnogo češće borbe za nadređenost, odnosno uspostavljanje dominacije. U tu svrhu imaju bolje razvijen obred prikazivanja - odnosno prave se važni. Zato vlasnici mužjaka imaju više problema ukoliko ga žele podrediti. Sa ženkama je vlasniku lakše u svakom slučaju, rjeđe se tuku sa drugim ženkama, lakše se podređuju čovjeku. No borbe između dvije ženke mogu biti vrlo nezgodne, ukoliko brane leglo ili se tjeraju. Neiskusnim vlasnicima svakako preporučujemo ženke. Treba imati na umu da se kujice tjeraju samo 2 puta godišnje pa to i nije tako veliki problem. Mužjacima se, sa druge strane, spolni nagon probudi svaki puta kada nanjuši kuju u tjeranju. S obzirom na to da se tokom godine stalno tjera ova ili ona kujica u susjedstvu, lako se može dogoditi da je pas stalno spolno uzbuđen. Tada se vlasnik psa nađe u mnogo većim problemima nego vlasnik ženke. Naime zaljubljeni pas neprestano cvili, mora biti stalno na povodniku jer bi inače krenuo za kujama, a čim se vratite doma, on će ponovno tražiti da ga izvedete van. Kujice su općenito umiljatije i privrženije vlasniku, dok su mužjaci u pravilu bolji čuvari. Naravno da svako pravilo ima iznimke, no svakako neiskusnim vlasnicima, posebno velikih pasa sugeriramo da uzmu ženku. Odgoj velikih mužjaka ipak zahtjeva određeno iskustvo.