Ljekarna je mjesto gdje se kupuje nada. Tu ulazite kada vam je potrebna reparacija. Remont dotrajalog materijala. Kaktus u grlu koji vam kida živce. Jetra, koja se raspada zbog suvišnih čašica. Betonski čep u crijevu, kojeg ni čajevi ni klistir nisu probili. Miteseri s odvratnim crnim sadržajem. Gliste u zoni čmara. Vlasište sa sve manje kose. Zadah po pokvarenim jajima. Ljepljivi žuto-zeleni katar iz nosa ili pluća, koji i uz velike mjere pažnje tu i tamo završi na rukavu ili ulaštenom podu. Gripa, za koju se molimo da nije ptičjeg porijekla. Potrošačka apotekarska groznica nikada nije bila izraženija. Mahanje receptima svih boja, zapomaganje zbog gubitka zraka, mučno naguravanje s jadnicima na izmaku života, gaženje po uraslim noktima i osluškivanje tužnih životnih priča iz ambulanti i operacijskih dvorana. Znate li da ove tablete izazivaju proljev? ŽIVIM ODLIČNO I BEZ POLA ŽELUCA! Za sedam dana krate mi crijevo! Sanirao sam ćelavost, ali upravo mi ispada zadnji nokat! Riješio sam se ameba, ali začahurila se trakavica! SKRAĆENA MI JE KRIVA NOGA, NAGODBA ĆE BITI OKO 500 KUNA! Baš se veselim, pit ćemo na državni trošak... Nalazi tate Šašavića nisu najbolji. Kolesterol, tlak, malo dijabetesa, prostata, bolovi oko trtice. Onda i sve širi obruč sala. Ulasci u ljekarnu sve su učestaliji, broj kutijica sve je veći. A čekanje u sobi bakterija i uzdaha ponekad se otegne... Uz ritualne rasprave o tvrdoj stolici, tata se zna priključiti i kružocima preživjelih s Kozare, ali i financijskim diskusijama o posmrtnoj pripomoći. U takvim kružocima dobrano odjekuje (NE ČUJEM DOBRO!!), pa ih ljekarničko osoblje stišava pomno razrađenim pričicama o neminovnosti prolaznosti života i ponekim besplatnim pićem u okviru nagrađivanja najboljih kupaca. No, tata se makar pridržava nekih postulata. REDOVITI PREGLEDI, SNIMKE OSJETLJIVIH ORGANA I PIŠANJE U ČAŠU. Treba preduhitriti ozbiljnije stadije bolesti. Eh, sve bi bilo jako dobro, da ga ne nerviraju sumnjivi i problematični savjeti. Koje mu ne daju doktor ili mudri supatnici, već KOJEKAKVA PISKARALA iz zabavnih glasila. Recimo, rekreacija. Kako shvatiti ideje o "ljekovitom" lutanju planinom, kada to može biti smrtno opasno? BEZUSPJEŠNO LOVEĆI ZRAK, IZDAHNEŠ U SJENI STARE BUKVE. Pojedu te vuci ili sklizneš u provaliju... Iz gustiša vrebaju zmije, a krpelji bezočno kradu krvnu masu, koja, ruku na srce, i nije neke osobite kvalitete. Kako shvatiti isprazne šetnje, gdje možeš samo nabiti žuljeve ili oštetiti koljena? Uostalom, svatko zna da se hrskavica čuva mirovanjem. Pa, lupetanja o panceti i kolačima. Dobro, sa hranom nećemo pretjerivati, ali raznolikost mora biti prisutna. RED SLATKOG, RED SLANOG, RED MASNOG... Pa opet ispočetka. ZAR JE UOPĆE PAMETNO IČEGA SE ODRICATI I UMRIJETI ŽELJAN SVEGA? Pa zašto medicina uopće postoji? Zar joj nije cilj, među ostalim, sanirati SITNA PREHRAMBENA ZASTRANJENJA? Tu i tamo ispumpavanje želuca, koja ljekarija, polip više-manje, a TUMORČIĆ ĆEMO ISKORIJENITI OŠTRIM SKALPELOM. Uz malo sreće, mogli bi okrenuti još koju godinicu. "Vrijeme je!", podvikne mama, noseći šaku šarenih tabletica, među kojima su i 2-3 noviteta. Ah, probudio se čir, a i masne stanice se grupiraju u zadnje vrijeme. "Sada će sve leći na svoje mjesto...", zadovoljno uzdahne tata (uz nehajno navlačenje priručne dekice), sretan što mu koji ljekoviti okrugli komad nije zapeo oko (još uvijek) sačuvanih krajnika. I utone u blaženi san... Zadnji komadić kobasice (već rashlađen, ali jednako dobar, a uz to i propisno obliven senfom) izgubi se u tepihu, dok je piva, nekim čudom, ipak ostala na stolcu. (Gutljaj-dva u polusnu djeluje poput melema.) Čak je i daljinski preživio namještanja u naslonjaču (komadiće plastike već su nalazili na suprotnom kraju sobe). Ostaje samo monotono pištanje iz pluća... Danas je, očito, osobito sretan dan.