Kada je postalo očito da se živa iz plombi oslobađa u krvotok, onda su počeli govoriti da su u pitanju zanemarive količine.



Svi znamo da je živa vrlo otrovna, a 50% amalgama čini živa. No, zubari će vam reći da živa na neki neobičan način ostaje „zaključana“ u smjesi, ne može iz nje pobjeći, pa tako i ne stvara štetu. Prva laž.

Upotrebom spektrofotometrije, jasno se može uočiti oslobađanje živinih para. Nakon 10-minutnog žvakanja, koncentracija živinih para u ustima s amalgamima je (otprilike, ali i ovisno o količini plombi) 10 puta veća nego u onima bez njih. Najveća isparavanja su kod postavljanja ili uklanjanja amalgama, te u prisutnosti tople hrane i pića. Stari amalgami isparavaju manje.
Kada je postalo očito da se živa iz plombi oslobađa u krvotok, onda su počeli govoriti da su u pitanju zanemarive količine. Druga laž.

Smatra se da tijelo može tolerirati 5,8 mcg žive na litru krvi. Ali, plombe nas, u prosjeku, zagađuju dvostruko više. (Usporedbe radi, svi ostali zagađivači, uključujući ribu, truju nas s ispod 3 mcg žive.) Izračunali su da tijelo odrasle osobe može donekle kontrolirati posljedice svega 2-4 amalgamska ispuna. No, za djecu do 11 godina takva tolerancija uopće ne postoji. Autopsijama je utvrđeno da najviše depozita žive odsjeda u bubrezima i mozgu. Baš zbog ovog bubrežnog taloga, sposobnost izbacivanja otrova s godinama se smanjuje. Znate li da se u mozgu oboljelih od Alzheimerove bolesti redovito nalazi više žive nego kod ostalih? Naravno da je teško dokazati direktnu povezanost s bolestima, ali je činjenica da većina onih koji su na siguran način uklonili štetne plombe odahne skoro preko noći. Najčešća poboljšanja vezana su uz pamćenje, srčane probleme, krvarenje desni, glavobolju i depresije.

 Tijelo je prodisalo, skoro kao novo rođenje.
Usprkos svemu, više je razloga zašto su amalgami još uvijek u upotrebi. Veća im je trajnost. Sve druge plombe su skuplje, što bi dodatno opteretilo zdravstveni sustav. Otvoreno priznanje toksičnosti stvorilo bi neviđeni stampedo prema zubarskim ordinacijama. Ako se dokaže da je opasnost svjesno prešućena, kronični zdravstveni problemi mogli bi završiti i po sudovima. Do zabrane ćemo sigurno još pričekati. Treba sve pripremiti, uskladiti i posložiti. Dug proces.