Kada se utiša buka misli i obrati pažnja na tijelo, ono će nam samo pokazati koja hrana i koji oblik hrane nam treba
Ne znam zašto, ali već godinama svake zime, najčešće u prosincu ili siječnju, tijelo mi se zaželi neke drugačije prehrane. Jednostavno mi se napravi neki klik u glavi i napravim, najčešće na desetak dana, kakav post. Bez nekog cilja u smislu mršavljenja (od toga sam davno odustala), svjesnog detoksa ili slično, jednostavno mi ne paše kruta hrana. U tim periodima imam mir u glavi i jako puno energije.
Nekad je to razdoblje samo na vodi, nekad samo na čajevima, nekad samo na sirovom voću i povrću. I zaista još nisam odgonetnula zašto baš u to doba. Taj klik učini da uopće ne osjećam glad i samo mi je potrebno što više tekućine.
Ove godine počelo je ranije, s prvim danima studenog. Ove godine jednostavno mi se jedu samo kašasti sokovi, kombinacije zelenog lisnatog povrća i voća.
Razlika od nekih godina ranije je da u njih dodajem puno različitih prahova. Na primjer, danas sam izmiksala dunju, pola banane, jabuku i list kelja, dodala na to toplog čaja od stolisnika i unutra ubacila prah samljevenog zrna konoplje, žličicu zelene magme od pira, prah samljevene pulpe aronije, grožđice, latice bugarske ruže, med, kurkumu, centimetar korijena đumbira, mrvu soli i žlicu kantarionova ulja. Ne mogu vam opisati koliko mi pašu ovakve mješavine. Tople su, osvježavajuće, slatke, zasitne, nježno pikantne od đumbira i, što je najosnovnije, imam osjećaj da su hranjive. Baš to – hranjive. Većina lakodostupne hrane danas izgubila je hranjivost.
Prijateljima je najčešće zanimljivo kako u tim periodima ne izgubim niti grama težine. Vjerujem da je to zato jer se mozak prebaci na neki oblik unutarnjeg pospremanja i, ono što se meni čini, nadoknadu osjećaja energije u tijelu. Tada mi treba manje sna za odmor, mozak mi boje radi i, iako zvuči paradoksalno, cirkulacija i osjećaj topline u tijelu, unatoč zimskim mjesecima, se poveća.
Do ovoga dolazim spontano, ali osluškujući tijelo. Ono nam je, pogotovo zimi, često opterećeno prevelikim količinama masne intenzivne hrane pune aditiva.
Kada se utiša buka misli i obrati pažnja na tijelo, ono će nam samo pokazati koja hrana i koji oblik hrane nam treba. Do tada, šećite puno po svježem zraku, dopustite buri da vam šiba lice, počastite kosu blagom kišom i pitajte svoje tijelo koja namirnica mu treba. Utišajte zujanje misli, čuti ćete odgovor. Možda, kao i kod mene, čujete samo “trebam odmor, a nudim puno energije” i napravi se klik.
