Nekoliko se liječnika interesiralo za MMS. Vjerujem da će ih vremenom biti i više. Dobar glas uvijek se daleko čuje
Kako vrijeme prolazi, sve više shvaćam neprocjenjivu vrijednost MMS-a. Sve više prelijepih povratnih informacija, sve više priča sa sretnim završetkom. Zar nije lijepo čuti kada mala djeca izliječe teške bronhitise bez pomoći antibiotika i drugih lijekova? Zar nije lijepo kada nestanu ciste bez pomoći kirurgije? Zar nije lijepo kada se izoštri vid do razine gdje naočale više nisu potrebne? Ili kada se bolovi u zglobovima osjetno smanje već nakon 5-10 dana primjene? Bilo je lijepih uspjeha i kod nekih slučajeva raka… Čak se i bolesti pasa i mačaka liječe iznenađujuće dobro.
Htio bih ukazati i na neke greške u pristupu i liječenju, zbog čega rezultati neće uvijek biti idealni. Kao prvo, TREBA BITI KOLIKO-TOLIKO REALAN U OČEKIVANJIMA. Ne treba očekivati čuda, ako je, pod utjecajem bolesti, već nastala trajna šteta. Određena regenerativna sposobnost organizma svakako postoji, ali nemojte očekivati (malo karikiram) da umjesto odsječenog prsta naraste novi. Također, optimizam i pozitivna očekivanja temelj su svakog izlječenja. SVAKAKO NIJE DOBRO OKRUŽITI SE NARIKAČAMA, PESIMIZMOM I MRKIM LICIMA.
Nemojte da MMS služi SAMO kao ispravljač vaših loših životnih navika, kojih se nikako ne želite riješiti. Bolesnici MORAJU živjeti što je moguće zdravije. Tvrdokorni pušač teško će izliječiti pluća, ako ih svakodnevno oplemenjuje duhanom.
Zna se da MMS nije baš ukusan, što je nekima nepremostiva prepreka. Mislim da je tu ipak više u pitanju nedovoljna motivacija i komoditet, nego aroma po kloru. Uostalom, postoji više mogućnosti da se loš okus makar djelomično ublaži. (Sada postoji i MMS-2 u kapsulama.) Dakle, odustajanje zbog nuspojava prolaznog karaktera (koje još nikome nisu stvorile trajnu štetu) DEFINITIVNO NIJE PAMETAN POTEZ. Treba shvatiti da se tijelo pokušava riješiti VELIKE KOLIČINE AKUMULIRANOG SMEĆA, a to ne prolazi uvijek bez problema. Mala usporedba: rijetko tko odustaje od kemoterapije, makar su nuspojave tamo neusporedivo veće, što nerijetko završava i smrću. Jadnici, zatrovani citostaticima, obično sve shvate tek kada završe na palijativnoj skrbi. Puno njih me pita za savjet upravo u toj fazi.
U međuvremenu, nekoliko se liječnika interesiralo za MMS. Vjerujem da će ih vremenom biti i više. Dobar glas uvijek se daleko čuje.
