Za nezaposlene osobe za vrijeme obrazovanja Zakon je utvrdio i pravo na troškove za propisanu zaštitnu odjeću, obuću i druga pomagala u slučaju obrazovanja za deficitarna zanimanja po posebnim ovlastima i licencijama
Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN 19/13) utvrđuje novčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanja, kao jedno od prava nezaposlene osobe (čl.54.Zakona). Navedeno pravo priznaje se nezaposlenoj osobi samo ako su ispunjena dva temeljna uvjeta:
- Zavod upućuje nezaposlenu osobu na obrazovanje samo ako to obrazovanje organizira Zavod odnosno ako Zavod snosi troškove obrazovanja, i drugi uvjet
- da osoba nije korisnik novčane naknade za trajanje nezaposlenosti.
Visina novčane pomoći za obrazovanje je “najniži iznos novčane naknade... od 50% iznosa minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna osiguranja utvrđena posebnim propisom, osim u slučaju kada se visina novčane naknade određuje prema postotku vremena provedenog na radu.”
Nezaposlena osoba za trajanja tako organiziranog obrazovanja ima pravo na naknadu troškova prijevoza “ u visini stvarnih troškova prijevoza sredstvima javnog prijevoza”.
Za nezaposlene osobe za vrijeme obrazovanja Zakon je utvrdio i pravo na troškove za propisanu zaštitnu odjeću, obuću i druga pomagala u slučaju obrazovanja za deficitarna zanimanja po posebnim ovlastima i licencijama, te naknadu troškova hranarina izvan mjesta prebivališta ili boravišta”.
Zaštita na radu organizira se i provodi u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu i posebnim propisima za pojedine djelatnosti odnosno zanimanja. To je obveza Zavoda jer je on organizator obrazovanja odnosno subjekt koji snosi troškove obrazovanja u koje svakako ulaze i propisani troškovi zaštite na radu.
Ima slučajeva da nezaposlena osoba upućena na obrazovanje ostvaruje pravo na novčanu naknadu za nezaposlenost, pa dok traje obrazovanje prestane to pravo. U takvim situacijama, nezaposlena osoba “ima pravo na novčanu pomoć do isteka toga obrazovanja.”
Zakon uređuje i pravo na jednokratnu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškova nezaposlenoj osobi “kojoj Zavod nije u mogućnosti osigurati zaposlenje u mjestu prebivališta, a koja sama ili posredovanjem Zavoda nađe zaposlenje u drugom mjestu”. Upravno vijeće Zavoda uređuje “uvjete za korištenje prava i visinu naknade u navedenom slučaju. Sredstva su minimalna, a slučajevi nisu česti. Ako nezaposlena osoba ima bračnog druga, odnosno izvanbračnog druga i djecu, Zavod će nadoknaditi putne i selidbene troškove i za nezaposlenu osobu i za navedene članove uže obitelji. Putni troškovi se priznaju za javni prijevoz.
Daleko je značajnije ispuniti uvjete koje je propisao Zavod i objektivno ustvrditi što znači nemogućnost osiguranja zaposlenja u mjestu prebivališta, odnosno kako je nezaposlena osoba prihvatila posao u drugom mjestu koji je osigurao Zavod posredovanjem u takvom zapošljavanju ili je taj posao našla sama nezaposlena osoba.
Migracije su neminovne i kretanje radne snage sve je izvjesnije pogotovo u mjesta novih investicija, pa će i ovaj oblik zapošljavanja biti zahtjevniji. To se odnosi i na zapošljavanje u drugim državama EU, što će zahtijevati “doradu” propisa na snazi. Tu se misli i na međunarodne ugovore (mnogostrane i dvostrane) kojima se uređuje osiguranje od nezaposlenosti.
Nezaposlenost je najveći socijalni problem u svim zemljama EU, u RH i zemljama iz okruženja.
