Objašnjenje nalaza

Sasvim slučajno došao sam do jednog otpusnog pisma iz bolnice, gdje je, uz sve ostale dijagnoze, stajalo i ovo: Z71.2 Bolesnik koji traži da mu se rastumače nalazi. Isprva nisam mogao vjerovati, ali zaista je pisalo baš tako. I jasno je na­vedeno da je to dijagnoza. Paf! Zar to spada pod dijagnozu? 

Dakle, možda je toliko ne­uobičajeno da netko išta pita o svojem zdravlju i dijagnozama, pa svaki slučaj trebaju posebno evidentirati. Drugim riječima, treba opravdati dodatno ut­rošeno vrijeme. Možda se tako posebno ukazuje na “nezgod­nog” pacijenta, koji u beskraj zapitkuje, odnosno gnjavi (da razne medicinske službe una­prijed znaju s kim imaju posla). A možda je to i odskočna daska za nekakvo liječenje, ako se bu­de ponavljalo.

Bizarnost nekih evidentiranih psihičkih poremećaja je nevjerojatna. Sve to treba uklopiti u opću zdravstvenu sliku, koja je daleko od idealne. Obo­ljelih je puno, a liječnika je ma­lo i svako odugovlačenje, od­nosno diskutiranje, znači ma­nje vremena za sve ostale, odnosno duže liste čekanja. Nezgodni pacijenti su svoje­vrsni balast i zato ih valjda tre­ba posebno popisati. Gdje je tu nestao čovjek?

Živimo u turbulentnim vremenima, gdje se štošta izo­kre­nulo naglavačke. Sve se cijeni isključivo po zaradi, odnosno novcu. Ponekad imam dojam da su svuda oko nas samo bez­lične pokretne trake, u koje smo najčešće upregnuti potpuno izvan naše volje. Svijet je postao mjesto života običnih brojeva, a ne ljudi, koji imaju svoje emocije, razmišljanja i potrebe. Nedostatak komunikacije je kroničan. Zapravo se nije lako prilagoditi nečemu, što je nekada bilo bitno dru­gačije. Usprkos svemu, uvijek sam smatrao da odnos pacijent - liječnik treba biti poseban. Oboljeli (a pogotovo ozbiljnije bolesni) su često zabrinuti i uplašeni. Ima ih i koji se dos­lovno boje neprijaznih liječ­nika. A zapravo trebaju utjehu, pažnju i odnos koji će im ulijevati povjerenje i nadu. Bo­les­nici bez nade, prepušteni sebi i crnim mislima, ne prolaze do­bro. Mogu to reći i ova­ko: Tre­bamo li pacijente pret­voriti samo u puki stroj za zo­banje tableta, gdje će sav razgovor početi i završiti s informacijom o doziranju? Uloga liječnika je puno više od toga. Ili bi makar trebala biti.

Bolesnik koji traži da mu se rastumače nalazi trebalo bi biti pravilo, a ne izuzetak. Nema alternative punom povjerenju. Čak mislim da bi liječnici trebali neke stvari objasniti pacijentima razumljivim rječni­kom, čak i ako ih se to izričito ne pita. Tu svakako mislim i na nuspojave preparata ili procedura, koje slijede.