Prema jednoj studiji, cijepljeni gotovo 50 puta češće obolijevaju od herpesa, 20 puta češće od autoimunih bolesti, 8 puta češće od epilepsije, astme i kroničnog bronhitisa...


Voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti dr. Iva Gjenero Margan čest je gost na malim ekranima. Zdušno se zalaže da nam objasni prednosti cijepljenja, a u zadnje vrijeme ne može se načuditi zbog čega interes toliko drastično pada. Cjepivo protiv gripe postalo je omraženije nego ikad (niti pola cijepljenih u odnosu na stanje prije 10-20 godina). Čak se i obavezna cijepljenja za djecu sve masovnije izbjegavaju. Usprkos još uvijek važećoj zakonskoj obavezi. Kompromitacija oko svinjske gripe snažno se urezala u pamćenje nacije i to više nije moguće tako lako izbrisati. Sustav povjerenja se urušava, ne bez razloga.

U okviru jednog istraživanja (gdje je bilo uključeno preko 10.000 osoba), provjeravan je zdravstveni status isključivo unutar obitelji gdje je stanje po pitanju procijepljenosti bilo mješovito. To znači da su neki bili u potpunosti (ili djelomično) cijepljeni protiv zaraznih bolesti, a neki uopće nisu. Zapažene razlike su znatne, nemoguće da su slučajne. Tako cijepljeni gotovo 50 puta češće obolijevaju od herpesa, 20 puta češće od autoimunih bolesti, 8 puta češće od epilepsije, astme i kroničnog bronhitisa, 6 puta češće od upale srednjeg uha te skoro 3 puta češće od autizma, alergija i dijabetesa. Jedna ranija studija je pokazala da je smrtnost od difterije, hripavca i tetanusa dvostruko veća među cijepljenima. Jednostavno, istina se više ne može sakriti.

Kako se sustav brani protiv ovakvih saznanja? Ima više načina. Prvo bježe od notorne činjenice da je pojavnost svake zarazne bolesti već bila u debelom padu u trenutku uvođenja svakog cjepiva na tržište. Onda nas plaše epidemijama. Onda kažu da su necijepljeni opasnost za sebe i okolinu. Onda kažu da je prava eksplozija autizma nastala tek tako, a nikako zbog cijepljenja. Onda ne žele prijaviti nuspojave, čak i kada je povezanost više nego očita. Kada sve zakaže, prijete progonom „nesavjesnih roditelja“. Dogma se mora obraniti.

Znate, čovjek se ne rađa nezaštićen i očito bolje prolazi ako se ne zadire u prirodni imunitet. Svojevremeno sam pitao nadležne koliko mala djeca smiju primiti žive iz cjepiva, a da im se ne naruši zdravlje. Može li ubacivanje žive direktno u krvotok male djece stvoriti veliku štetu? Očekivano, o tome se ne govori. Preciznije, o tome se ne smije znati.