Uzrok nastanka perianalne fistule još uvijek nije sasvim jasan, no smatra se da oboljenje ima autoimunu etiologiju
Perianalna fistula je oboljenje kože i potkožja u okolici anusa. Radi se o gnojnoj upali kože i potkožja u perianalnoj regiji, a bolest ima kroničan tok. Promjene mogu imati samo jedno ili više žarišta, a u nekim slučajevima patološki proces je difuzan i zahvaća cijelo područje oko anusa pa i analne vrećice. Klinički znakovi ovog oboljenja su naprezanje kod defekacije, otežana defekacija, krvarenje iz debelog crijeva, gnojni iscjedak iz lezija. Bolestan pas učestalo liže područje oko anusa i to je prvi znak bolesti koji vlasnici primijete. Ovo oboljenje daleko najčešće viđamo kod njemačkih ovčara, iako mogu oboljeti i psi drugih pasmina.
Uzrok nastanka perianalne fistule još uvijek nije sasvim jasan, no smatra se da oboljenje ima autoimunu etiologiju. Terapija je zbog toga usmjerena na rješavanje prisutnih problema, kao i na modulaciju imunološkog sustava lijekovima koji će smanjiti imunološki odgovor organizma. Smatra se da, između ostalog, nisko nasađen rep kod njemačkog ovčara pogoduje nastanku perianalne fistule, jer dolazi do kontaminacije perianalne regije s fekalijama. Kako je rep na tom mjestu priljubljen uz kožu, slaba je ventilacija tog dijela, a samim time koža je na tom mjestu stalno vlažna i kontaminirana mikroorganizmima.
U ovo doba godine, kada su velike vrućine i kada ima jako puno muha, posebno su ugroženi psi sa ovim problemom koji žive vani. Naime, vlažna koža oko anusa privlači muhe i postoji velika opasnost od mijaze. Stoga preporučujem da se psa, ako je ikako moguće, u ljetnim mjesecima van pušta pod nadzorom, a da mu se osigura prostor zaštićen od muha. Svakodnevno treba pregledati perianalno područje i oprati ga mlakom vodom te posušiti čistom gazom.
Terapija je kirurška ili konzervativna.Kod kirurškog rješavanja pristupa se radikalnom odstranjenju svog tkiva koje je zahvaćeno promjenama, a neki autori preporučuju i amputaciju repa kako bi se odstranio barem jedan od faktora za kojeg se smatra da pridonosi nastanku fistule. Vlasnike svakako treba upozoriti da se isti problem može ponovno pojaviti unatoč operaciji, a zbog same regije česte su i postoperativne komplikacije kao što je fekalna inkontinencija ili strikture anusa. Vrlo je važno nakon operacije čuvati ranu, te cijelo područje održavati suhim i čistim. Pas će svakako pokušati lizati bolesno mjesto, pa i to treba spriječiti tako da se psu stavi zaštitni ovratnik.
Posljednjih nekoliko godina pretpostavlja se da uzrok ovog oboljenja ipak leži u imunološkom sustavu samog psa, odnosno da se radi o reakciji preosjetljivosti,tj. autoimunoj bolesti. U tom smislu promijenio se i pristup terapiji pa kirurgija više nije prvi izbor kao nekada, već se koriste lijekovi koji suprimiraju imunološki sustav psa i citostatici . Rezultati su vrlo dobri, no pošto svaki pas nije kandidat za terapiju citostaticima, još uvijek se ponekad odlučujemo za kirurški zahvat.
U svakom slučaju kod oba načina liječenja, rezultati su bolji što je fistula manja, odnosno što ranije vlasnik primijeti da nešto sa psom nije u redu.
