Kronični alkoholičari napuštaju jeftine pive i vina iz dvolitarske plastike. Niz jednjak će se slijevati pića, koja su inače bila standard na jelovnicima izabrane vlasti od općinskog načelnika naviše


Ne znam zašto, ali do nedavno i nisam baš registrirao ponavljajuću informaciju kako nam plaće i standard konstantno i obilno rastu. Drugim riječima, svakim danom živimo sve bolje. Hm, znači naokolo su sve bogatije osobe, s brojnim logičkim reperkusijama u svakodnevnom životu. Više novaca znači da minusi na računu postaju bespotrebni, baš kao i oslanjanje na rasprodaje, odnosno zatupljujuće prelistavanje tjednih prospekata u potrazi za par kuna uštede. Prevladavati će pršut, a ne jeftina mortadela. Kronični alkoholičari napuštaju jeftine pive i vina iz dvolitarske plastike. Niz jednjak će se slijevati pića, koja su inače bila standard na jelovnicima izabrane vlasti od općinskog načelnika naviše. Kuknjavu o bijedi zamijeniti će izleti i dopusti znatno dalje od riječkih plaža ili (u najboljem slučaju) bukove šume oko Platka. Zanimljive postaju ekspedicije po prašumama Amazone, natapanje u islandskim gejzirima ili izležavanja po australskim plažama. (Nastavi li se istim tempom, uskoro i koji krug u orbiti oko Zemlje.) Starudije na cestama postaju stvar prošlosti, toleriranje Moskviča, pegle ili stojadina već graniči sa zdravim razumom. Ponašanje u bogatstvu treba biti primjereno. A mi JESMO bogati.

Ne znam zašto, ali do nedavno nisam registrirao niti ponavljajuće informacije o senzacionalnim medicinskim uspjesima. Naravno, u Hrvatskoj. Rastavljaju se sijamski blizanci, pilom odrezana ruka opet je na mjestu, PAMETNI lijekovi za rak… Mogao bih nabrajati. Ništa čudno, pa mi smo bogati. Možemo si priuštiti analizu do zadnje stanice, tabletu od milijun dolara ili rezervni organ po instant-želji. Ako hoćete, može i čip pod kožu, pa ste mirni s dokumentacijom i potpisivanjima. Mi smo bogati, pa može i cjepivo, koje jednim ubodom štiti od svega. A može i tableta umjesto hrane. Kada probava zakaže, izmijenit ćemo začepljena crijeva. Tko se više želi gnjaviti s blitvom, jabukama, zobenim pahuljicama ili Donatom? Mi smo bogati.

Sram me je što sam toliko nesvjestan ove eksplozije bogatstva. Bogat sam i više neću trpjeti nezgodne šefove, nego ću i sam postati šef. Moja djeca se neće igrati u blatu, već kupati u novcu. Kada mi se trezor zaštopa od novaca, bacit ćemo (s bazena na krovu) koji EUR-svežanj prema onim bijednicima, koji još uvijek vjeruju tikvicama i paprici. Teško ih je shvatiti, kameno doba je prava riječ...Ughr, ughr, ughr… Šta opet fleke po glavi? Opet se ljušti skalp? Bradavica raste iz oka!!! Koliko ono košta nova glava na šaraf? Mi smo bogati…

Klik-paf.

Poskupilo grijanje. Štrajk. MR se čeka godinu dana. Lopovi. Ah, ah, san je napokon završio. Dobro je, sve izgleda normalno. Zvijezde su još na nebu. I susjedov pas još laje. I povremena rupa u novčaniku. Svjež zimski zrak, svjetleće lampice i sreća u zraku. Treba li išta više od toga?


Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]