Kujundžić je rekao da zaraženo meso nije štetno ako se dobro ispeče. Dakle, manje je bitno što uopće jedemo. Bitnije je da se ispeče.
Pitali su me čemu detoksikacija ako imamo i jetru i bubrege, koji baš to danonoćno rade. Pitanje je logično, ali imajte u vidu da čovjek nikada nije bio izložen tolikim zagađenjima i otrovima kao danas. Sustav za eliminaciju je nedovoljan da bi sve iščistio.
Zagađenje zraka nije svuda isto, ali baš tamo gdje živi najviše ljudi obično je najgore. Nesumnjivo, na svijetu postoje i puno čišće zone, samo što su one usred šume, na pustom otoku, u susjedstvu Beduina ili oko južnog pola. Dakle, atmosferska zagađenja su temelj, na koji se lijepi sve ostalo. Poznato je da više nego pristojnu otrovnu dozu akumuliramo u prvim mjesecima života, putem cjepiva. Tu su mnogi otrovni sastojci u količinama, koji višestruko nadmašuju dopuštene količine. Još gore, neke nezavisne analize pokazuju da mnogi otrovi uopće nisu navedeni na službenom popisu sastojaka. Iako su faktički prisutni.
Hrana predstavlja poseban set problema. Svima su puna usta inspekcija i kontrola, a zapravo su posvuda manipulacije i prevare. Povjerenje u sustav sve je slabije, najčešće s dobrim razlozima. Prije nekoliko godina u sardini sam našao debelog žutog crva. Sada su ličinke moljca u hrani za školsku djecu, nedavno smo bez problema uvezli meso za kebab od zaraženog jeftinog poljskog mesa. Pretpostavljam da je to samo vrh ledene sante. Hrana za djecu se, očito, vrlo slabo provjerava, a poljsko meso je moglo biti bilo kakvo. Vjerovali smo u lažna i manipulirana odobrenja na razini EU. Skromna priznanja stigla su tek kada se glavnina sporne hrane pojela. Ministar Kujundžić je rekao da zaraženo meso nije štetno ako se dobro ispeče. Dakle, manje je bitno što uopće jedemo. Bitnije je da se ispeče.
Dakako da nije to sve. Prskanje herbicidima i sličnim preparatima spada u tzv. legalno trovanje. Takve super-otrovne preparate nemoguće je u cijelosti oprati. Teške metale iz ribe nemoguće je izvaditi. Legalni (a najčešće otrovni) pojačivači okusa, konzervansi, umjetne boje i slični spojevi već su odavno dio hrane, koju svakodnevno jedemo. O nekima znamo da su prisutni, a neke nam prešućuju. Ali uvijek će reći da je sve po zakonu, da se nemamo čega bojati i da brojne službe brinu o sigurnosti naših svakodnevnih obroka. Malo otrova je civilizacijski doseg i to nikoga neće ubiti. Stvarno vjerujete da tisuću malih doza neće preopteretiti jetru ili bubrege? Ja mislim da itekako hoće i baš zato je povremena detoksikacija melem, na kojem će vam tijelo biti više nego zahvalno.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
