Sutra idemo!“ Tatinu objavu dopusta svi su dočekali s olakšanjem. Naime, neizvjesna situacija s problematičnim šefom traje već danima. (Mladi diktator neumorno zgrće novce, a preumorni radnici počeli su pišati krv umjesto mokraće. Trojica su, čekajući dopust, završili na hitnom traktu.) U međuvremenu, vrijedna mama već je 2 puta presložila ormare, brižno važući što je za baciti od robe koja je kupljena za vrijeme ranijih režima. Iako ormari pucaju pod teretom prošlosti, mama zna da će sve jako dobro doći u vrijeme eventualne oskudice. Zabava uz kućne poslove lijepo je nadopunjena vrištećom glazbom novopečenih zabavljača. Djeca obnavljaju kolekciju svakodnevno. Posteri čudnih spodoba već su dospjeli i do zahoda. Hm, poboljšavaju probavu. Svi znaju gdje se ide. Stara kućica blizu mora, udaljena stotinama kilometara. Blizu grada, ali ipak izvan njega. Zrikavci zriču, a poskoci se množe. Nitko ih ne tamani. Osim kofera, punih isluženih štraca, tu je još i tatin neophodni pivski lager. Vrućine su velike i treba puno piti, bez obzira na opasnost od pivskog trbuha. Mamini zadaci nešto su složeniji...Naime, profinjeni kancelarijski kadar zasigurno će vrlo precizno analizirati stupanj preplanulosti kožnog omotača. I naslađivati se manjim nedostacima. Mama vrlo naivno uvijek upada u istu zamku. (I previše se trudi, makar zna da će ogovaranja u zaleđu ionako zasigurno biti.) Tako se roštiljanje na suncu provodi strogo planski. Akcent je na zonama, koje i inače teško tamne. Ulasci u vodu su rjeđi i kraći, nego bi trebalo. Da se ne prekida tamnjenje. Dopust je kratak, a zli jezici čekaju žrtvu zanemarenog izgleda. Poput kobaca. Za to vrijeme, iz hladnjaka se čupa duša. Rashlađivanje neophodnih količina pive u ljetno doba ovdje nije lagan zadatak. Struja povremeno zakazuje zbog prastarih instalacija. Djeca, naravno, uživaju u (većinom) čistom moru. Pokoji gliser, doduše, prođe blizu, ali obalna sirotinja za sada je preživjela. Prvi problemi počeli su se javljati nakon nekoliko dana. Najprije je lokalni mali nasilnik Željkiću naravnao nos, a popodne istog dana (zasigurno loš horoskop) vrisak se čuo do nelegalnih objekata u susjednoj uvali. Noga omotana meduzom i peta crna od ježevih bodlji, usred koje je stršio i zahrđali čavao. Jadni Željkić! Lokalni liječnik-praktikant upotrijebio je svu poznatu psihološku obradu kako bi smirio dernjavu. Uz usputno amatersko mesarenje po već dobrano rascvjetanoj peti. Pomoć istog čovjeka zatražila je i mušičava Senka. Naime, tijekom jednog od svakodnevnih plivačkih treninga zahvatio ju je ispust s mirisom pokvarenih jaja iz obližnjeg pogona. Upravo sada je proradio nakon nekoliko godina pauze. (Nešto crknutih riba pokupili su zaljubljenici ruskog ruleta. Šanse za preživljavanje su solidne.) Kožne manifestacije varirale su od jarko crvenih do ljubičastih. Kako se 1-tjedni odmor bližio kraju, tatina mješina je bubrila. Ništa čudno, kašeta pive trajala je najviše 3 dana. A mama? Osim stajanja nad užarenim padelama (svatko od ukućana ima svoje zahtjeve), pregršt problema otvorio se i kod pridobivanja brončane boje. Usprkos oprezu te premazivanju uljima i mlijekom, neke zone su uhvatile malo preveliku dozu. Miris nagorenog ljudskog mesa lagano se širio kroz zaparu. Zalijevali jogurtom ili hladnim pivom, noćne muke podsjećaju na čisti pakao. „Vau, kako si lijepo pocrnila!“, primijetiše rošpije iz kancelarije, s lagano neiskrenim osmjehom. „Da, mjehuri su pokriveni sanitetskim materijalom, a drugi sloj kože izljuštila sam noćas. Osjećate li zamaman miris roštilja? Eh, baš sam se lijepo odmorila...“