• Valute su „novci“ različitih zemalja kojima su dana i različita imena: Euro, Dolar, Funta, Kuna.... Da bi se njima moglo trgovati, ljudi su im također „pridodali“ cijene koje se zovu tečajevi


 „Što je novac?“–na ovo pitanje dobiti ćete od stotinu ljudi, stotinu različitih odgovora. Svi misle, ili znaju, ili osjećaju što je to novac i svjesni su činjenice da je snažna njegova - moć. Gotovo svi ga žele imati i svima ga fali, i onima koji ga imaju, i onima koji ga nemaju. Nevjerojatno je čudna ta „biljka zvana novac“! Čuvamo ga k'o oko u glavi, a on je zapravo izmišljena stvar: plod  čovjekove mašte i igre!

Jedni će reći: „Novac je dobar: bez njega ne možemo živjeti! Bez novca nismo slobodni“. Drugi kažu: „Novac je loš: pogledajte koliko je ljudi upropastio!“ Treći kažu: „Meni novca ne treba. Ja mogu pojesti samo jedan ručak na dan, a i sve najvažnije stvari na svijetu, kao što su ljubav, mir, sreća, dobrota i razumijevanje su–besplatne. Što mi je „višak“, upotrijebit ću korisno, ne samo za sebe, nego i za druge.“

Današnji stručnjaci koji se bave gospodarstvom uglavnom o novcu razmišljaju kao o - profitu, tj. stalnom povećanju zarade što nastaje ako se on neprekidno ulaže, vrti i „oplođuje“ kroz proizvodnju ili prodaju neke robe. Pritom se novac uglavnom pretače u različite oblike, koji su likvidni (npr. gotovina) ili manje likvidni (npr. nekretnine).

U kapitalizmu je udomaćena riječ „kapital“ za snagu ili moć koju ima neka sredstvo, pa tako i za novac. „Pokretači“ tokova novca zovu se poduzetnici (kao pojedinci) odnosno poduzeća (kao organizirane cjeline više ljudi). Njihov je glavni cilj stvoriti što više novca, tj. što veće vrijednosti. I pojedinci u privatnom životu pokreću svoje osobne financije na sličan način...

Novac je roba, baš kao i svaka druga roba na policama dućana. Novac se kupuje i prodaje. Organizirani veliki dućani koji kupuju i prodaju novac u njegovim različitim oblicima (krediti, dionice, obveznice, osiguranja...) su banke, burze i druge financijske institucije i osiguravajuće kuće.

Ako želite štedjeti svoj novac u banci, vjerojatno ćete obići nekoliko banaka, tj. nekoliko dućana novca, i odabrati onaj koji vam plaća bolju cijenu  (kamatu na novac koji ste uštedjeli). Nekima takva zarada nije u prvom planu, već razmišljanje u kojem je dućanu / banci štednja „sigurnija“, tj. u koju imaju više povjerenja? Ako pak želite koristiti tuđi novac za svoje potrebe (jer ga sami nemate dovoljno), možete ga „kupiti“ u obliku kredita, pod određenim uvjetima, za cijenu  koja se također zove kamata - ali na kredit.

Valute su „novci“ različitih zemalja kojima su dana i različita imena: Euro, Dolar, Funta, Kuna.... Da bi se njima moglo trgovati, ljudi su im također „pridodali“ cijene koje se zovu tečajevi.

Osim ovakvih „tipova“ trgovine novcem, razvijena je i trgovina vrijednosnim papirima, u koje je prethodno također uložen novac - da bi dalje „zarađivao“. Dućani vrijednosnih papira zovu se burze: na njima se cijena stalno mijenja vezano uz „očekivanja“, „trendove“ i dnevne količine obavljene trgovine, pa o tim stvarnim i psihološkim faktorima (špekulacijama) - ovisi i zarada u određenom trenutku.

Čovječanstvo je odavno „izmislilo“ novac i njegove „puteve“, jer je bio vrlo praktičan i olakšao je trgovinu. S razvojem gospodarstva, još ga je „kreativno obogatilo“, kao svaku dobru i zanimljivu igru i to-sa psihološkim nabojem! Kao poker... Ako u gospodarstvu sve teče uredno, ako se pravila poštuju i većina „karata“ dobiva, naizgled je sve OK. Nepogoda kreće kad neke karte počnu značajnije gubiti, a javnost to najbolje vidi - u uvjetima krize...

Svi se, međutim, slažu u najvažnijem: tko kontrolira „puteve novca“, tko je vlasnik banaka i financijskih institucija, taj je i gospodar zemlje, odnosno svijeta! Tu počinje „saga“ o vlasti i moći, ali i o slobodi i ne-slobodi čovjeka! Tu su dobici i gubici – život i smrt!

Neobjašnjiva je moć – ogoljenog, golog novca! Pogotovo u globaliziranoj i međusobno čvrsto povezanoj privredi. Novac nam je prestao biti sluga, kao u svojim počecima kad je izmišljen, a postao nam je – gospodar! Da bismo mogli opstati, bilo bi dobro da budemo informirani, te da ne prihvaćamo servirane nam informacije kao konačne, već da sami donosimo svoje - vlastite zaključke!