Pseća ogrlica nije uvijek samo funkcionalna. Ogrlica često pokazuje društveni status vlasnika, čak i ako na njoj nisu njegovo ime i adresa, te namjenu psa. Psi čuvari ili izložbeni psi, svaki će nositi određenu vrstu ogrlice i tako odavati ponekad i nastrane namjere vlasnika. Prve pseće ogrlice bile su izrađene od metala i to najčešće od srebra, a psi visokog društva nosili su zlatne ogrlice presvučene baršunom. Danas se ne susrećemo s takvim luksuzom. Većina pasa nosi kožnu ogrlici ili lančić. Vlasnici se često pitaju kada štenetu mogu staviti prvu ogrlici i početi ga prikazivati na šetnji na uzici. Odgovor je: Čim prije. Već od malena štene treba privikavati na ogrlicu i uzicu, kako bi šetnja prije postala ugodna za vlasnika i za psa. Na tržištu su na raspolaganju razno-razne ogrlice i često vlasnici pasa ne mogu odlučiti koju bi odabrali. Takozvane "davilice", lančići koji se stisnu oko vrata psa ako on povuče vlasnika, najbolje su za one pse koji ne znaju hodati na uzici, znači privikavanje. Zatim postoje tzv. poludavilice, koje se suze samo do jedne mjere. Poludavilice su ukrasne ogrlice, također lančići koji su predviđeni sa kratkodlake pse jer ih kod dugodlakih sakrije dlaka pa se ne vide. Postoje i kožne, te najlonske davilice, koje dlaku uništavaju manje od metalnih pa ih preporučujem za one pse, kojima je dlaka važna zbog izložbi. U svakom slučaju nijedna ogrlica ne smije biti stalno na psu jer tada zasigurno ostavlja trag na dlaci oko vrata. Ogrlicu kod kuće skidamo i stavljamo je psu samo kada idemo u šetnju. U posljednje vrijeme u modi su orme (oprtači) koje su izuzetno praktične, ne uništavaju dlaku jer su uglavnom najlonske. Međutim orma dolazi u obzir samo kod onog psa koje je već naučio hodati na uzici uz pomoć davilice, dakle za "pristojnog" psa koji više ne vuče vlasnika. Orme su dakako izuzetno praktične i za male i patuljaste pse. Problem izbora ogrlice velik je kod pasa koji su vezani, dakle kod onih pasa koji stalno moraju nositi ogrlicu. Za takve pse preporučuje široke, kožne ogrlice, podstavljene filcom. Podstavljena ogrlica nije praktična za one pse koje se nemaju kamo skloniti od kiše jer se filc smoći, a pošte priliježe uz vrat psa teško se suši. Ogrlica, pa tako i uzica spadaju u obveznu opremu psa, na koju se moraju navići kako pas tako i vlasnik. Ne zaboravite da u gradu psi koji šetaju slobodni, najčešće završavaju pod kotačima automobila.