Liječnici će reći da je cijepljenje najveće medicinsko dostignuće, koje je iskorijenilo (ili je na pragu toga) mnoge bolesti
Epidemija ospica u Srbiji razbuktala je opet stare strasti. Diskusija oko svrsishodnosti cijepljenja ima sve više tonove. Istovremeno, u Dubrovniku je cijepljenje gotovo stalo, a i u našoj županiji se broj necijepljenih povećava iz godine u godinu. Liječnici će reći da je cijepljenje najveće medicinsko dostignuće, koje je iskorijenilo (ili je na pragu toga) mnoge bolesti. Protivnici kažu da smo zbog toga samo još bolesniji, povezujući autizam, brojne autoimune bolesti i još mnogo toga upravo s cijepljenjem. Svi misle da su u pravu, ali istina ne može biti višestruka. Ovaj put ću analizirati samo 3 detalja, oko kojih kruže brojne kontroverze.
Koliko ima istine u tezama Andrewa Wakefielda da neka cjepiva izazivaju autizam? Znam da je zbog toga dotični liječnik izgubio licencu, ali također znam da nije jedini liječnik s takvim mišljenjem. Također znam da je zaključak mnogih studija da veza između cjepiva i autizma ne postoji. Ali, već su mnogi prosvjedovali da se u tim studijama debelo manipulira podacima i zaključcima. Rekao bih da jednostranost i nepošten pristup samo povećavaju rastući otpor.
Činjenica je da je autizam nekada bio vrlo rijedak poremećaj (manje od 1/5000), dok je danas već blizu 1/50. Nitko ne može osporiti činjenicu da se neuobičajeno mnogo slučajeva autizma javlja vrlo brzo nakon cijepljenja. Medicina će reći da je to slučajno, ali zašto je onda obolijevanje daleko rjeđe u razdobljima kada cijepljenja nema? Iz medicinskih krugova također kažu da je autizam u porastu zbog drugačije metodologije, kojim se dokazuje. Obzirom da je promjena metodologije usvojena prije dvadesetak godina, to bi moglo rezultirati tek jednostrukim povećanjem broja dijagnosticiranih slučajeva. Ali, to se ne događa. Porast je u kontinuitetu, svake godine.
Broj prijavljenih nuspojava cijepljenja u Hrvatskoj je već neko vrijeme na razini: 1 nus-pojava na 4000 cijepljenja. To stvarno ne bi bilo zabrinjavajuće, da ne postoji jedna caka: u popratnom listiću uz cjepivo obično je nabrojano 4-5 nus-pojava, od kojih se svaka javlja u frekvenciji češćoj od 1/10, i mnogo drugih, koje se javljaju rjeđe. Primjećujete li zastrašujuću disproporciju? Proizvođač očekuje barem 5 nuspojava na svakih 10 cijepljenja, ali hrvatska statistika otkriva da je to 1000 ili 2000 puta rjeđe. LIJEČNICI IMAJU OBAVEZU PRIJAVITI SVAKU NUSPOJAVU ILI SUMNJU NA NUSPOJAVU, ali je očito da to ne čine. Autizam ne prijavljuju, jer su im rekli da je to nemoguće, a ovo drugo im je možda previše uobičajeno i banalno. Na kraju se stvara nerealna, odnosno iskrivljena slika postojećeg stanja. Cjepiva baš i nisu toliko bezazlena.
I treća tema za razmišljanje: Da li se pri izradi nekih cjepiva koriste abortirani ljudski fetusi? Znam da to u startu djeluje jezivo, ali odgovor je svakako potvrdan. Sastojak pod šifrom MRC-5 zapravo je stvoren na bazi ljudskog muškog abortiranog fetusa starog 14 tjedana, dok je sastojak pod šifrom WI-38 načinjen na bazi ljudskog ženskog abortiranog fetusa, starog 3 mjeseca. E, sada, da li su injektirane stanice fetusa zdrave za našu djecu? Može li tijelo takve stanice prepoznati kao neprijateljske? Hoće li nastala konfuzija rezultirati i napadom na vlastite stanice? Može li se DNA stanica fetusa rekombinirati s bebinim stanicama, s vrlo nejasnim posljedicama? Znate li da divljanje autizma počinje baš u doba uvođenja stanica abortiranih ljudskih (umjesto životinjskih) fetusa u cjepiva? Kakve su posljedice svega za sljedeće generacije? Shvaćam zavjeru šutnje oko ovakvih pitanja, ali je nikako ne odobravam. Suviše toga je u igri da bi ostali indiferentni.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
