Većina roditelja još uvijek shvaća čin cijepljenja kao sretan događaj i VELIKI DOPRINOS ZDRAVLJU DJETETA. Jer će dijete biti zaštićeno od bolesti, koje doslovno izazivaju užas. ZAR NIJE LIJEPO ŽIVJETI U UVJERENJU DA NIKADA NEĆETE OBOLJETI OD DJEČJE PARALIZE, BOGINJA ILI HEPATITISA? (Pažnja, uskoro stiže slična zaštita i od ptičje gripe! Mljac, moći ćemo jesti zaražene piliće.) Općenito, znamo da se oficijelna medicina voli hvaliti kako je cijepljenje ISKORIJENILO bolesti. Ja bih rekao da se o PRAVIM UZROCIMA iskorjenjivanja može raspravljati (o tome sam već dosta pisao). Kao i o nekim MANJE LIJEPIM POPRATNIM POSLJEDICAMA «ISKORJENJIVANJA». Prema američkim službenim izvorima, stopa autizma među američkom djecom porasla je za vrtoglavih 714% u zadnjih 10 godina. VEĆ SE GOVORI O PRAVOJ EPIDEMIJI. Napravljene su procjene, prema kojima će vrlo brzo broj slučajeva autizma PREMAŠITI UKUPAN BROJ OBOLJELIH OD CEREBRALNE PARALIZE I EPILEPSIJE. Jasno, to se ne dešava slučajno. Malo koji preparat sadrži toliko štetnih kemikalija kao cjepiva. Prije svega, sam čin unošenja mješavine putem injekcije je neprirodan. TIJELO POZNAJE JEDINO UNOŠENJE KROZ USTA. I jedino tada u cijelosti mogu funkcionirati zaštitni mehanizmi, ako su potrebni. Stoga ubacivanje stranih proteina direktno u krvotok možemo smatrati štetnim. A to je samo dio problema. Cjepiva sadrže i formaldehid (inače služi za balzamiranje mrtvaca), aluminijev fosfat (dokazano kancerogen), fenole (otrovi), metanol (otrov), isopropil (otrov), viruse i mnoge druge komponente. Uobičajni dodatak je Thimerosal, koji sprečava bakterijsku i gljivičnu kontaminaciju. Koristi se u cjepivima protiv hepatitisa B, difterije, hripavca, tetanusa, gripe i još nekima. Polovicu sadržaja Thimerosala čini živa. Toksičnost žive je neupitna, a PRIMJENA NA MALOJ DJECI JE NEŠTO ŠTO TREBA PLAŠITI. Živa je teški metal i skuplja se na dnu boce s cjepivom. Ukoliko se doza propisno ne promućka prije unošenja u injekciju, ZADNJA CJEPIVA IMAT ĆE OSOBITO VISOKOTOKSIČNE KONCENTRACIJE ŽIVE. Uz to, ponekad su mala djeca izložena višestrukim cjepivima u samo jednom danu. To je težak udarac za imunološki i centralni živčani sustav, koji se još uvijek nalaze u fazi razvoja. Prema nekim istraživanjima, dijete do navršene 2 godine AKUMULIRA TAKO 237 MIKROGRAMA ŽIVE, što premašuje ionako tolerantno postavljene sigurnosne limite. Još gore, izgleda da DNEVNA PRIMLJENA DOZA KOD MALE DJECE NERIJETKO DOSEGNE 62,5 MIKROGRAMA (pri višestrukim cjepivima), što je 41 PUTA više od dozvoljenog za dijete teško 10 kg. Pitam se tko odobrava ovakvo kockanje sa sudbinom? Treba li se čuditi ako nešto krene po zlu? Zapravo, iluzija je govoriti o sigurnim dozama otrova, barem kada je u pitanju živa. I kada su u pitanju djeca. KUMULATIVNA TOKSIČNOST POVEĆAVA SE SA SVAKOM PRIMLJENOM DOZOM. Mogućnost izbacivanja teških metala kod djece je bitno smanjena. Određena, mala količina, može se eliminirati na prirodan način, putem metalothionena. ISCRPLJIVANJE ZALIHA ZNAČI I PREKID ELIMINACIJE. Prema nekim studijama, THIMEROSAL JE JASNO POVEZAN S AUTIZMOM I MENTALNOM RETARDACIJOM, više kod muške djece. (I prenatalno izlaganje živi povezuje se s mentalnom retardacijom.) Djeca s najtežim oblicima autizma izlučuju daleko manje žive nego zdrava djeca. ZATO ŠTO IM SE TALOŽI U ORGANIZMU. Teško je govoriti koliki je stvarni stupanj ugroženosti. Uostalom, sposobnost detoksikacije može znatno varirati. Dovoljno je da nepopravljivo strada svako stoto dijete i već ulazite u sektor velikih brojeva. Patnja skrivena od očiju javnosti, nezanimljive tragedije o kojima će pričati samo nesretni roditelji i pedantni statističari. Moram naglasiti da su u zadnje vrijeme neki proizvođači isključili živu iz svojih cjepiva. Pa ipak, vrlo je žalosno da svjesno trovanje živom obično počinje već puno prije od zalijevanja kutnjaka u uobičajno srebrno ruho.