Osobni identifikacijski broj (OIB), u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka, ne smatra se tajnim podatkom.
Na brojnim „papirima“ objavljuje se osobni identifikacijski broj (OIB) pa i računima različitih trgovačkih društava i drugih subjekata, koji se dostavljaju kao obična pošiljka.
Sva pitanja u vezi uvođenja, određivanja, dodjeljivanja i Zakona o osobnom identifikacijskom broju „N.N“ 60/08. To se koristi i u radnopravnim i socijalnopravnim odnosima.
Osobni identifikacijski broj (OIB) je stalna identifikacijska oznaka obveznika osobnog identifikacijskog broja koju korisnici OIB koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu. To čine službe poslodavca kada „surađuju“ u poslovnim odnosima, prema stručnim službama zavoda, fondova, poreznih i drugih subjekata.
Tu se mora primijeniti i Zakon o zaštiti osobnih podataka „N.N“106/12. Po članku 2. toga Zakona OIB smatra se osobnim podatkom kojim se identificira određena fizička osoba, u radnim odnosima radnik bez obzira na svojstvo, zvanje, radno mjesto, trajanje radnog odnosa i drugo.
Osobni identifikacijski broj (OIB), u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka, ne smatra se tajnim podatkom. To je povjerljivi osobni podatak. Smije se koristiti uz uvjete koje u članku 7. propisuje navedeni Zakon o zaštiti osobnih podataka. Za obradu OIB treba da postoji zakonska svrha i pravni temelj te da to mora biti i u skladu s posebnim propisima (npr. zakon o električnim komunikacijama, Zakon o pranju novca i financiranju terorizma i dr.).
OIB može se koristiti uz poduzimanje određenih mjera zaštite što podrazumijeva njegovu obradu u točno određenu svrhu (nedvojbena identifikacija osobe) i dostupnost istog samo za svrhu za koju je prikupljen taj podatak.
Zakon propisuje koji subjekti imaju pravo tražiti OIB.
Kada poslodavac od radnika traži njegov OIB onda je potrebno da kaže koja je svrha toga i kako će zaštititi privatnost radnika. To je sadržaj odredbi članka 29. Zakona o radu „N.N“ 93/14.
Navodimo da se od 1.rujna 2017. primjenjuje Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima „N.N“73/17. poslodavci su dužni po ovom Pravilniku voditi sve propisane evidencije.
Prema članku 3. navedenog Pravilnika evidencija poslodavca o radnicima poslodavca mora sadržavati najmanje sljedeće podatke (18.podataka), a na drugom mjestu, poslije imena i prezimena radnika, je osobni identifikacijski broj (OIB).
Poslodavac je dužan voditi evidenciju o OIB i za druge osobe čiji rad poslodavac koristi (ustupljeni radnici, osobe na osposobljavanju, rad studenata i učenika, rad za opće dobro i dr.)
Poslodavac evidencije o radnicima počinje voditi datumom zasnivanja radnog odnosa i ažurno voditi te evidencije do prestanka radnog odnosa, te istu čuva kao dokumentaciju trajne vrijednosti.
Evidencija o radnicima može se voditi u pisanom ili elektroničkom obliku. Radnik je dužan u roku od osam dana prijaviti poslodavcu svaku promjenu osobnog podatka o sebi.
Bitno je da poslodavac vodi točno i ažurno evidencije o radniku (radnicima). U protivnom propisane su visoke novčane prekršajne kazne, koje se izriču poslodavcu zbog netočnog i neažurnog vođenja evidencije o radniku.
