Jeste li nekada doživjeli prsnuće živinog toplomjera? Ja jesam. I jako dobro se sjećam nastale panike. Živa je vrlo nezgodna, jer se rasprši u sitne kapljice, pa ju je iznimno teško sakupiti u cijelosti. Zavuče se po rupama, među parkete, i začas je imaš posvuda. Onda se sve ne očisti, pa djeca pužu po podu, pa guraju prste posvuda, pa štošta stavljaju u usta, PA UZ PRLJAVŠTINU PROGUTAJU I ŽIVU. Smrtna doza je vrlo mala… Upravo je nevjerojatno koliko malo truda se ulaže u razotkrivanje otrovnosti amalgamskih (živinih) plombi. Ako prihvatimo nespornu istinu da je živa otrov, treba li bježati od činjenice da takav otrov, ugrađen u zube, može značiti samo put u pogibelj? Nažalost, medicina se odavno posvađala s logikom. Ma, čujte, jedan otrov više ili manje. Ionako absorbiramo zagađenja i brojne štetne tvari iz tisuću izvora, PA MOŽE I MALO ŽIVE!? Da li bi i vi prihvatili ovakvu logiku? DA POJEDETE MALO VIŠE OTROVA I DA SKONČATE ŽIVOT MALO RANIJE?? Ipak, istina pomalo probija led. Vrlo interesantno i vrijedno ispitivanje napravili su na sveučilištu u Calgaryju. U zube odraslih ovaca ugradili su radioaktivne amalgamske plombe. Pitate se zašto radioaktivne? Vrlo jednostavno, tako se "obilježava" živa iz plombi, pa je lako slijediti njen put, ukoliko slučajno ne ostane blokirana u zubima. I lako ju je razlučiti od žive iz drugih izvora. Pretpostavljate što se desilo? Nakon 29 dana, sasvim solidne količine žive iskrsnule su u plućima, gastro traktu i tkivima usne šupljine. Živa se brzo absorbira, pa su se visoke koncentracije pojavile u jetri i bubrezima. Naravno, mozak, srce i brojne žlijezde nisu ostali pošteđeni. Drugim riječima, NEDVOJBENO SE POKAZALO DA SU OVCE PREPLAVLJENE ŽIVOM, PORIJEKLOM IZ ZUBNIH AMALGAMA. Doduše, skeptici su ukazivali na činjenicu da ovce žvaču po cijeli dan (žvakanjem se oslobađa najviše žive), a ljudi ni približno toliko. Ako čovjek manje žvače, živa se slabije širi, pa je sve skupa valjda puno manje opasno… Valjda… Istina je, RAZVOJ DOGAĐAJA KOD OVACA JE NAJGORI MOGUĆI SCENARIJ. Ukoliko bi ovdje živa ostala blokirana u plombama, onda bi svi mogli odahnuti. Ali, to se nije desilo. I odmah se znalo da će loših vijesti biti još. Cijeli eksperiment je ponovljen na majmunima. Njihova frekvencija žvakanja je vrlo slična našima. Njihovi zubi, učestalost hranjenja i brojne druge karakteristike također su vrlo slični ljudskima. NAUČNICI SU MOGLI SAMO KONSTATIRATI DA SE DEPOZITI ŽIVE STVARAJU PO ISTOM OBRASCU KAO I KOD OVACA. Ljudski volonteri su zaokružili cijelu priču. Dali su im DMPS, kemikaliju koja se veže na živu i tako izbacuje iz tijela putem urina. Količina izbačene žive direktno je ovisila o broju amalgamskih plombi. DA JE ŽIVA "ZAKLJUČANA" U AMALGAMIMA, NE BI SE POJAVLJIVALA U URINU. Polako napredujemo… Godinu dana kasnije, ista ekipa stručnjaka ponovo je promatrala migracije žive unutar tijela ovce, a pogotovo utjecaj na bubrege. Trideset dana nakon postavljanja amalgama (bez radioaktivnosti), bubrežne funkcije su oslabile za oko 50%. TO JE KAO DA JEDAN BUBREG UOPĆE NE FUNKCIONIRA. Gubici natrija iz tijela porasli su za 300%. Poznato je da nizak natrij u krvi stimulira bubrege na stvaranje renina, enzima koji diže krvni pritisak. Kada natrij i kalij nisu prisutni u pravilnom omjeru, javlja se štošta nepoželjno, npr. SLABOST U MIŠIĆIMA, KRONIČNI ZAMOR ILI SRČANE SMETNJE. Trovanje putem amalgamskih plombi vrlo značajno mijenja nivo albumina (topivog proteina iz krvi). Albumin, inače, regulira volumen plazme i svaka promjena na tom području negativno djeluje na raspodjelu hranjivih tvari po stanicama. Živine plombe mogle bi biti odgovorne čak i za neobjašnjive slučajeve opadanja kose kod žena. Oko 50% takvih žena ima povišene vrijednosti žive u tijelu. A više od dvije trećine njih u potpunosti je riješilo problem nakon zamjene plombi. Kakva sreća, opet zdrava kosa! Ali, sve ovo samo je djelić neugodnosti… Znate li da ni fetusi nisu pošteđeni? Slijedeći put: Kako uništiti T-limfocite?