“Psa smo kupili djetetu”. Vrlo često čujemo tu rečenicu koja se najčešće odnosi na maleno dijete, koje je tek u prvoj polovici osnovne škole ili je čak i manje. Ljubiteljima životinja od takvih se izjava uglavnom diže kosa na glavi i uglavnom, ne bez razloga.

Malena djeca psa tretiraju kao i svaku drugu igračku, nerijetko su u igri gruba, a ni ne možemo očekivati da prihvate psa kao obavezu. Dakle, s tom novom igračkom provest će nekoliko minuta na dan, a sve ono preostalo vrijeme briga je dakako, na roditeljima. Sve je dobro ako ste srećom nabavili takvog psa koji će tolerirati povlačenje za uho ili rep, guranje prstića u nos i slično. No radi li se o samosvjesnijem, da ne kažem oštrijem psu, takva igra može završiti vrlo neugodno.

Dovoljno je da pas jednom ozbiljnije zareži na dijete i nestane sva ljubav i veselje. Dijete se prestraši i postane nepovjerljivo. Pas to osjeća i uzajamni odnos pas - dijete praktički je prestao postojati.

Ima djece koja odmah uspostave pravilan, čak začuđujuće lijep odnos sa psom, ali takvi su slučajevi nažalost u manjini. Jasno je da glavnu ulogu igra odgoj i odnos roditelja prema djetetu, te priprema mališana na dolazak živog bića koje ipak ne može zamijeniti igračku.

Želi li manje dijete životinju pod svaku cijenu radije se odlučite za početak za ribicu, zatim ptičicu, slijedi hrčak ili zamorac, a psa pa čak i macu psiholozi preporučuju tek tamo pri kraju srednje škole. Ako ste nedavno nabavili čupavog psa ili pak perzijsku macu, pa ste nakon mjesec dana ustanovili da je nepočešljan i neuredan, nemojte okrivljavati vašu curicu koja je željela takvog ljubimca - mnogi odrasli ljudi nisu u stanju održavati takvu životinju. Dakle, za prvi puta odaberite nešto s čim manje dlake.