Liječenje megadozama vitamina C nije ništa senzacionalno novo. Osobno sam to primijenio više puta i nikada se nisam razočarao. Tako skraćujem trajanje zdravstvenih problema. Slično tome, šetnja šumom umjesto antidepresiva nikako ne može biti loša
Jeste li primijetili da se lijekovi reklamiraju sve više i više? Nema bloka reklama, a da ne čujete o preparatima za suzbijanje boli, prehlade, kašlja (suhog i produktivnog) i koječega drugog. Medijima je to značajan prihod, pa sigurno nije uputno ljutiti nekoga s vrećom punom novaca. Baš u takve odnose uletio je Ivan Pernar. Neki ga mrze, a neki ga obožavaju. Neki mu vjeruju baš svaku riječ, dok mu drugi konstantno pripisuju laži. Dakle, Ivan se usudio javno dijeliti medicinske savjete i orkestrirana hajka započela je gotovo istog trena. I od strane ministra Kujundžića, psihijatara i televizijskih urednika. Svima je nagazio na žulj.
Znate, liječenje megadozama vitamina C (umjesto antibiotika, kapi za nos i sl.) nije ništa senzacionalno novo. Osobno sam to primijenio više puta i nikada se nisam razočarao. Tako skraćujem trajanje zdravstvenih problema. Slično tome, šetnja šumom umjesto antidepresiva nikako ne može biti loša. Miris šume, nezagađen zrak i srne na proplanku su lijek, kakav samo treba poželjeti. Tako nećete postati ovisnici o tabletama i nećete strahovati za nuspojave. Uglavnom, Pernara su optužili za nadriliječništvo, navodeći da se opasno igra zdravljem nacije. Ljudi će se dodatno razboljeti, jer ne piju tablete za prehladu, gripu i depresiju.
Osnovno pitanje je možemo li vjerovati medicini, odnosno možemo li joj uvijek vjerovati, odnosno možemo li joj povjeriti vlastiti život. Tko iole prati medicinske teme, zna da pitanja nisu bez osnove. Puno je diskutabilnih lijekova, protokola i zdravstvenih standarda, koji se nisu pokazali dobrima (ali se još uvijek primjenjuju), ali o tome nećete baš puno javno saznati. (Da nije netko pogasio mikrofone?) Tu moram jasno naglasiti da propitivanje stručnosti samih liječnika može navesti na krive zaključke. Oni su zaista stručni u onome što su ih učili tijekom školovanja, ali oni ne kreiraju, već samo provode zdravstvenu politiku. Oni MORAJU provoditi tu politiku, slagali se s njom ili ne. Ta politika sasvim sigurno nije posložena po humanitarnoj osnovi, već je baza isključivo profit. Što veći, to bolje. Znači, vi u bolesti morate trošiti, a ne napajati se šumskim zrakom. Tu im se Pernar ne uklapa. Zapravo, ne uklapa im se Pernar, koji javno iznosi alternativne metode liječenja. Da je to isto radio bez iznošenja u širu javnost, nitko ne bi reagirao. Ovako predstavlja generalnu prijetnju. Ukorijenjeni sustav nije tu da se mijenja, već da se sluša bez pogovora. Farmaceutske reklamne poruke mnogima osiguravaju i više nego pristojan život, a sve to ima svoju cijenu. Cijena je da status quo traje zauvijek. Sjećam se jedne jako mudre izjave: „Na miran život možeš računati samo ako ne remetiš uhodane tokove novca.“ Uglavnom, sloboda liječenja (kod odraslih) postoji, ali uvijek imajte u vidu da je šumski zrak (barem za sada) besplatan. Ne bih se čudio da i tu ne uvedu u budućnosti kakav porez. Nikada se ne slažem s novim porezima, ali možda bi se tako sanirala nečija izmakla dobit, a i bijes bi prema Pernaru vjerojatno bio manji.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
