Strah od buke, osobito petardi, pucnjave i groma, posve je normalna reakcija u životinjskom svijetu
Petarde su prava noćna mora za vlasnike kućnih ljubimaca. Ako se pas boji zvuka petardi i neobičnih zvukova uopće, vrlo je vjerojatno da će cijelu novogodišnju noć umirati od straha, osobito ako je sam. Postoji li mogućnost, najbolje bi bilo da psa ostavite nekome od rodbine ili prijatelja koje pas dobro poznaje, a koji neće upriličiti vrlo buran doček Nove godine. Idealno je zapravo da netko dođe u vaš stan čuvati psa i/ili macu ako vas nema kući, jer će se oni najbolje osjećati u poznatom okolišu. Doček Nove, za pse je, ustvari, poprilična gnjavaža - puna kuća ljudi, djeca koja uglavnom gnjave i žele vašeg psa po svaku cijenu gladiti, stol prepun mirisnih stvari - sve to izludit će vašeg prijatelja. Naime, on je mnogo sretniji kad je sve uobičajeno i kad se sve odvija svakodnevnom rutinom u kojoj se osjeća sigurnim.
Novogodišnje slavlje redovito je popraćeno zaglušujućom bukom petardi. Posljednjih godina zabrane su ipak skratile period u kojem se puca, ali i dalje nam preostaje nekoliko dana kada petarde pucaju od jutra pa sve do sljedećeg jutra.... Ponekad imamo osjećaj da se na ulici odvija pravi rat zvijezda u kojem je pobjednik onaj koji proizvede najviše decibela. Ljudskom uhu ova je buka ponekad nepodnošljiva, pa možete samo zamisliti kako to doživljavaju naši kućni ljubimci. Strah od buke, osobito petardi, pucnjave i groma, posve je normalna reakcija u životinjskom svijetu. Takva reakcija normalno se očituje dahtanjem i vidnim strahom, te pokušajem životinje da se sakrije. No kod nekih pasa strah može izazvati frenetičnu potrebu za bijegom. Tad uplašena životinja panično trči po stanu, kopa po parketima, skače na kauč pa s kauča, pokušava grebanjem otvoriti vanjska vrata itd. Ne može se umiriti ni u naručju vlasnika (razumije se, ako se radi o malom psu) jer nagon za bijegom jedan je od najjačih u prirodi uopće. Jasno je da kod takvog ponašanja životinje nastaje šteta na pokućstvu, podovima i vratima i, što je još gore, životinja se može ozlijediti. Takav problem nazivamo fobijom i važno je da ga vlasnik prepozna. Problem se najčešće javlja kad je pas već u zreloj dobi, no može se javiti i u ranijoj dobi.
Metoda kojom pokušavamo pomoći ovako panično prestrašenim psima naziva se progresivna desenzacija. Radi se zapravo o tome da psa pokušavamo naviknuti na zvuk groma (petardi) i to tako da te zvukove reproduciramo i u početku puštamo vrlo, vrlo tiho, a s vremenom malo-pomalo pojačavamo glasnoću zvuka. Zvuči luckasto, ali vlasnici koji imaju psa koji se boje groma ne spavaju za kišnih noći. Zamislite kako to izgleda kad uplašena dobermanka počne sumanuto trčati po stanu rušeći sve pred sobom, a imajte na umu da grmljavina može potrajati danima. Nekim psima pomoći će opisana metoda, a nekima neće, prvenstveno zato što na samo zvukom ne možemo oponašati bljesak munje ni promjene tlaka zraka koje nastaju za kišna vremena. U trenutku kad opazite strah (a to je ponekad i prije nego što vi začujete grmljavinu ) najbolje je pokušati prikriti vanjske zvukove time što ćete zatvoriti prozore i eventualno dati psu nekakav sedativ. Lijekove nemojte davati sami već isključivo u dogovoru sa svojim veterinarom. Jednako važi za prigušivanje zvukova petardi u danima koji su pred nama. Pomoći će i električni uređaji koji ispuštaju mirise feromona koji umiruju pse, a vi ih nećete osjetiti. Danas su na tržištu dostupne i ogrlice sa sitim sastojcima, a najbolje je sve nabaviti najmanje tjedan dana pred blagdane kako bi se pas priviknuo na novi miris i kako bi sam feromon imao potrebno vrijeme za djelovanje.
