Život je nepredvidiv, pa se u njemu događaju i lijepe i manje lijepe stvari. Za lijepe se ne bunimo i to uzimamo kao normalno. Ali, za one druge obično se pod­razumijeva da krivica leži u našoj bližoj okolini, a nerijetko i znatno šire. Naravno, osobnu krivicu je teško i bolno prihvatiti, iako je najčešće baš to u pitanju. Uvijek imajte u vidu da sami kreiramo svoju sudbinu i životni put. Stva­r­no, da li bi trebali preuzeti od­govornost za vlastite pogreške ili nam je lakše kada sve svalimo na drugoga? Jesmo li nepravedni prema svojoj okolini? Pogle­daj­mo kako to izgleda u svakodnevnom životu...

Dežurni krivci za loše stanje osobnih financija su država (i pri­druženi nezasitni lopovi i agencije, možda ustaše i četnici, komunisti), zla rodbina, loš posao i još gori šef, pohlepne banke i splet mnogih drugih okolnosti, na koje, naoko, niste mogli utjecati. Zapravo, možete pucati po krivcima do besvijesti (samo trošite živce i energiju), ali sušta realnost, ma kako bolna bila, neće se izmijeniti. Vlast u ovoj državi bira se na izborima. Možete se s njom ne slagati, ali većina uvijek odlučuje. Nezavisno tko je na vlasti, ne oče­kujte previše darova od drža­ve. Sreću, prosperitet i bolji život trebate si stvoriti sami. Ako vas muče krediti i švicarski franci, raz­mislite što ste uopće potpisali i da li vas je netko tjerao da po­dižete kredite. Dužničko ropstvo “skuhali” ste si sami, degradacija života bila bi vam daleko manja da ste živjeli po vlastitim trenutnim mogućnostima. Naravno da ste i posao većim dijelom birali sami. Mogli ste birati drugačije, mogli ste se školovati za nešto drugo i zarađivati više. Zdrava po­duzetnost se nagrađuje, a kretanje linijom manjeg otpora obi­čno znači znoj i suze. Životni put nije skup slučajnosti i loše sreće, već rezultat truda i odluka, koje ste sami donijeli.

Slično je i u drugim segmentima života.

Bog sigurno nije kriv za loše zdravlje, a i način liječenja oda­birete sami. Loš ishod znači da ste loše odabrali (loši lijekovi ili loš liječnik, možda i oboje) ili ste ustrajali u lošim životnim navi­kama usprkos bolesti. Sve ste mo­gli izvesti i drugačije, samo da ste htjeli.

Za prometne prekršaje nije vam kriva policija, već vaše svjesno kršenje propisa. O uzrocima sva­đa s rodbinom, prijateljima i susjedima dalo bi se raspravljati (Svi misle da su apsolutno u pravu i vrlo rijetko je drugačije.), ali za oprost se morate sami od­lučiti. Bez toga ćete si znatno kon­taminirati život, a to vam neće donijeti ništa dobro. Hoćete li inzistirati na pitanju krivice ili vlastitom boljem životu?

Prečesto viđam ljude, koji su toliko zaokupljeni nečim što im je netko drugi “smjestio”, da im to postaje skoro pa nešto najvažnije u životu. Adrenalin na vreće i potencijalno vrlo štetno ponašanje. Valjda je tu u ljudskoj psi­hi kada se toliko bježi od vlastitog dijela odgovornosti. Ponekad stva­rno pomislim da smo sami se­bi najveći neprijatelji.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]

Novosti iz svijeta zdravlja, alternativne medicine i zdrave prehrane, sve na jednom mjestu!