Mnogo sam puta u ovo doba godine pisala o psima i plažama, no svake godine se iznova vraćam ovoj važnoj temi. Ljetne temperature svih nas potjeraju na plažu. Oni hrabriji idu na cijeli dan, oni koji to ne mogu spuste se na plažu oko 5, 6 sati. Vikendom su plaže u bližoj okolici Rijeke uglavnom krcate. Sama sam često cijeli dan na moru i eto ne mogu, a da ponovno ne spomenem jadne pse na takvim plažama. Danas sam tako gledala kratko ošišanog maltezerića koji je bio na plaži cijeli dan. Vlasnica ga je držala u krilu sjedeći u plićaku, svako malo bi ga smočila i pomazila. U plićaku, naravno, prži sunce. Nekoliko sam puta prošla kraj tog psića koji je cijelo vrijeme luđački dahtao u rukama svoje vlasnice. Koža mu je naočigled crvenila. Iz sata u sat bio je sve crveniji. Kratko je pošišan, dlakica je rijetka i još mokra tako da je njegova nježna koža cijeli dan bila ispostavljena suncu. Užas. Sigurna sam da su navečer potražili pomoć veterinara, a vjerujem da bi psić bio sretniji da je ostao sam doma. Drugi pas, ovog puta veliki (u tipu njemačkog ovčara), jednako je tako dahtao i slinio smješten u relativnom hladu pod tendom ugostiteljskog objekta. Vlasnici su sjedili tamo satima, jeli su, pili i zabavljali se, a pas je strpljivo dahtao ispod stola na kratkoj lajni jer naravno, tu između ostalog cirkulira milion ljudi i male djece.Svatko malo netko bi se sagnuo ispod stola, pogladio ga, potepao mu nešto ,pa bi ga pseto zahvalno pogledalo. A meni se činilo da bi najrađe rekao: molim vas vodite me ća iz ovog pakla, bilo kamo! Treći pas na plaži toga dana bio je mali mješanac koji je cijeli dan šetan bez uzice. Zaplitao se u noge šetača, u tuđe ručnike te bi tu i tamo sakupio koju dječju igračku. Vlasnik ga je uporno nazivao cijeli dan (svi smo naučili i zapamtili njegovo ime), a onda kada bi mu pas došao , silom bi ga smočio u moru tako daje psić ponovno pobjegao. I opet po ručnicima, po žestokom suncu glavom bez obzira, kroz gužvu kupača. Veselom društvu oko 5 sati poslije podne pridružio se i jedan lutalica. E tek sada je nastala zbrka. Prvo su se nadlajavali lutalica i njemački ovčar vezan ispod stola- nije ugodan prizor za promatrače koji ne znaju ništa o psima osim da tu i tamo nekog ugrizu. Onda je lutalica onako po muški zapišao nekoliko torbi sa hranom tek toliko da pokaže da je to njegov teritorij. Mali mješanac koji je stalno bježao vlasniku došao je do lutalice, dobro su se složili i započela je luda trka među ljudima koji su do tada ležali na svojim ručnicima. Sada su već i djeca počela vrištati jer su se mnogi prepali dva psa koji odjednom i iznenada dotrče među djecu. Naravno da je cijela priča na kraju završila drekom na sirotog lutalicu koji nema vlasnika koji bi ga obranio. Isti oni kupači koji su mu maloprije velikodušno davali ostatke svojih sendviča, sada su ga počeli gađati. Drvljem i kamenjem. Doslovce. Pametni lutalica uspio im je zbrisati u nekakvu debelu hladovinu. Kakvi su sve komentari izgovoreni na račun pasa ne želim ponavljati no možete zamisliti. No, sve kritike zaslužuju vlasnici. Psima nije mjesto na plaži prepunoj ljudi. Nije u redu zbog kupača koji se možda boje psa, a to ne zaslužuju ni psi koji se po cijeli dan pate na suncu i kojima hlad suncobrana ili stola ni u ludilu nije dovoljan. Kada sretnem poznate ljude sa psima na plaži uglavnom mi kažu kako im je žao pustiti ga samog doma. Pa sam je doma i kada idete na posao pa ga zato ne vodite sa sobom! Svakom psu je bolje doma nego na krcatim plažama.