Dakle, jasno je da iako često preporučano, plivanje nije uvijek i najsretnije "pomoćno ljekovito sredstvo" u nekih kroničnih bolesti. I dok sam se u prošlom broju pozabavio aktivnostima u vodi kod artroze koljena, kuka i periartritisa ramena, sada ću krenuti dalje, ne bi li Vam približio mogućnosti i opasnosti kod plivanja, upravo u ljudi koji od tih kroničnih bolesti i pate. KRIŽOBOLJA I IŠIJAS- Naravno, kod akutnih bolova i kod zakočenja, nije uputno plivati, ali kada su bolovi kronični, dakle manje jaki, ali traju dugo vremena, plivanje vam može smanjiti, a nerjetko vas i posve osloboditi bolova. Ovdje bih svakako preporučio leđni stil, kao najbolji. Pokreti ruku, kao i kompleksni pokreti trupa, jačaju i istežu gotovo cijelu kralježnicu. Prsno plivanje i slobodni stil nisu loši, ali tek povremeno. Hodanje kroz plićak, kada je nivo vode u visini struka, također će pomoći jačanju mišića zdjelice i nogu, čija je snaga vrlo važna kod rastećenja donjeg dijela leđa. SPONDILOZA VRATNE KRALJEŽNICE- Ovdje moram biti posve decidiran- ako ne možete plivati nikako drugačije osim prsno, tada nemojte plivati uopće. Naime, položaj koji glava zadržava pri prsnom plivanju, a to je zabačaj unatrag, vrlo je nezgodan za vratni segment, a posebice u spondiloze. Zatim se tu pribrajaju i kružni pokreti ruku uz glavu nepokretnu u opisanom položaju. Sve zajedno rezultira još većim pritiskom koštanih izbočina i mekih tkiva na izlazišta živaca, te posljedično novom napetošću i bolovima u vratnom segmentu, uz trnjenje i bolove u rukama, glavobolje, a moguće i vrtoglavice. Tako kod spondiloze vratnog segmenta valja plivati leđno, brčkati se u plićaku, te mnogo vježbati na suhom. REUMATOLOŠKA OBOLJENJA- Ima ih, dakle mnogo, a svako je od njih priča za sebe i ne može se dati uopćeni savjet o korištenju mora u svrhu liječenja. Reumatoidni artritis, kao najčešće od njih ipak generalno, dobro reagira na kupanje i sunčanje. Ovdje bih naglasio da valja izbjegavati hladno more i vrlo dugo plivanje bez obzira na stil. Prednost treba dati kratkim dionicama uz prekide za odmor i sunčanje. Sve to, dakako vrijedi samo ako je ova bolest u svojoj kroničnoj fazi, nikako kod jakih bolnih i upalnih stanja praćenih velikim oteklinama. Dakle, reći da je plivanje uvijek dobro, otprilike je isto kao i reći da je trčanje uvijek dobro, pa zatim srčanog bolesnika poslati na jutarnji jogging. Kompleksno kakvo jest, plivanje zahtjeva ne samo bazičnu motoričku spretnost koja će plivača održati na vodi, već i snagu, kondiciju, kao i zdrav lokomotorni sustav. Ako bilo što od toga nedostaje, tada valja velikoj vodi prići sa oprezom i dužnim poštovanjem. Unutar ovako malog prostora nije moguće obraditi sve bolesti i bolna stanja u kojima bi plivanje, posebice u moru bilo blagotvorno, a i takvo što bi, vjerujem bilo vrlo dosadno većini čitatelja Burze, stoga bi bilo od koristi da svatko od Vas tko pati od kakva kronična stanja ili akutne ozljede zatraži savjet fizoterapeuta ili liječnika o tome je li plivanje upravo ono što mu treba. Tim će postupkom smanjiti mogućnost novih ozljeda, a u isto vrijeme povećeti izglede za liječenje starih.