Podbijel voli duboku crvenu vlažnu zemlju bez humusa pa ćete ga naći  na ilovači, uz potoke i rijeke ali i kojekakve građevinske prekope.


Podbijel (Tussilago farfara) je zanimljiva biljka. U Primorju na zaklo­nje­nim sunčanim padinama Učke zna izrasti pokoji cvje­tić još tijekom toplog siječ­nja iako je njegovo pravo vrijeme cvatnje u ožujku i trav­nju. Iz još hladne zemlje izrastu prvo žute (slične ma­slačku) cvjetne glavice. Tek kada su one na zalasku počinju izlaziti kožasti lis­tovi koje ćete lako prepoznati po vunici na donjoj strani lista. 

Cvijet se bere tokom cvatnje a list kada dosegne veličinu dlana. Podbijel voli duboku crvenu vlažnu zem­lju bez humusa pa ćete ga naći  na ilovači, uz potoke i rijeke ali i kojekakve građe­vinske prekope.
 
Osim što su i cvijet i list samonikla hrana, sve di­jelove podbijela koristimo u fitoterapiji protiv kašlja. Po­maže kod svih vrsta kašlja i kod malog kašalja, onog su­hog nadražujućeg koji nam ne da disati i spavati, ali i jakog produktivnog kašalja koji nas dugotrajno muči i zbog kojeg zvučimo kao okorjeli pušači.

Pomiješamo jednake dije­love suhog cvijeta i lista, 1 veliku žlicu mješavine prelijemo sa šalicom kipuće vo­de, pustimo 30 minuta poklopljeno, potom procijedimo, obavezno zasladimo me­dom i pijemo na gutljaje. 

Od podbijela ćemo na­praviti i sirup. Radimo ga kao da radimo sirup od jelinih iglica; slažemo red cvjetnih glavica, red šećera, red cvjetića, red šećera i tako dok ne napunimo teglu. Ovako napravljen sirup jako je ukusan i efikasan, uzima se 3 x dnevno po jedna velika žlica, i polako ga rastopimo u ustima. Osim jačanja respiratornog sustava list možemo koristiti za treti­ranje različitih upala na koži, akni, ekcema, osipa, čudnih rana. Za tu svrhu od čaja radimo obloge ili ispiremo kožu.