Pogubni učinci žive

Učinci raznih otrova u sva­kodnevnom životu olako se zanemaruju. Hoću reći, za­gađenja svih vrsta postala su skoro normalna i na njih više niti ne reagiramo. Pri­hvaća­mo to kao nus-produkt civilizacije. Na dio za­ga­đenja i ne može se baš efikasno utjecati, ali na do­bar dio itekako može. O toksičnosti žive ne treba puno raspravljati. A upravo tu možete pomoći najviše.

Živa dolazi u 3 oblika: me­til-živa (iz riba, pogotovo tune), fenil-živa (iz amal­gam­skih plombi) i alkil-živa (iz fungicida). Utjecaj na zdravlje nije niti približno jednak. Prema zadnjim analizama, fenil-živa je 20 puta opasnija od metil-žive, po­go­tovo zato jer ostaje u tijelu daleko duže. Prema jednoj studiji, kod osoba koje jedu 7 ribljih obroka mjesečno, ne nalazi se tragova metil-žive u uzorcima krvi i kose. Ali zato se nalaze visoke kon­cen­tracije fenil-žive, ovisno o količini amalgamskih plom­bi. Nekakva srednja doza absorbirane žive iz amalgamskih plombi je od 12 do 17 mcg/dan, iako pri punim ustima takvih plombi dnevna doza može narasti i do 100 mcg. Tolerantna količi­na, s kojom naš imunološki sustav može baratati (bez štetnih utjecaja na zdravlje) je oko 3 mcg/dan. Ostatak je otrovni talog, koji nam sis­tematično uništava život. Efekt je kumulativan. Iako ži­vine pare ostaju u krvoto­ku svega 3 dana, one se za­pravo vežu za stanice raznih organa. Tragovi žive u moz­gu mogu se naći i 18 godina nakon ugradnje plombe.

Oko 95% živinih para iz amalgama apsorbira se u probavnom traktu. Najprije dolazi do poremećaja u produkciji enzima (pepsin, tri­psin…), ali još gori su po­re­mećaji unutar crijevne flore. Rizik od razrastanja parazita i gljivica tako naglo raste. To ćete primijetiti u obliku tr­bušnih bolova, loše proba­ve, čireva i još koječega. Neke novonastale patogene bakte­rije (pogotovo u usnoj šupljini i crijevima) pokazuju ve­liku otpornost prema antibioticima. Interesantno je da se ova otpornost putem DNA prenosi i na druge prisutne bakterije. Zastrašujuće kako pod utjecajem žive bakterijska populacija teži prema neuništivosti. Da li su plom­be jedan od glavnih uzroč­nika super-bakterija i ma­sov­nog razrastanja Candide među populacijom? Ne zaboravite, kronična i velika pri­sutnost Candide povezuje se i s nastankom raka. Go­tovo u pravilu, opisani problemi po­stepeno nestaju na­kon PRAVILNOG uklanjanja amalgamskih plombi. Stu­dija na 1.600 pacijenata (ko­jima su uklonjeni amalgami) pokazala je (barem) znatno poboljšanje kod 80-90% aler­gija i brojnih problema u gastro traktu.