Ako vam glavom zazvoni da niste vi budala da čistite za drugima, fokusirajte se na ideju da čistite za i zbog Prirode. Razmislite koliko puta vas je oraspoložila, koliko puta ste ušli u šumu tužni, bijesni ili zabrinuti i izašli sretni
Danas sam vam htjela pisati o jednoj biljci koja često raste kod nas u Gorskom kotaru, na Velebitu i svim planinskim predjelima. Riječ je o konopljuši o kojoj ću pisati sljedeći put, a vi ju za sada malo proguglajte da ju znate prepoznati.
Odustala sam jer sam se sjetila da je krajnji čas da se obrati pozornost na raznovrsno smeće koje se zna vidjeti u prirodi bliže gradovima ili na predjelima koja su popularna izletišta. Pozivam vas da se priključite globalnom trendu koji zagovara da se pri odlasku u prirodu ponese jedna vrećica u koju će se sakupljati smeće koje nađete uokolo. Najčešće se to odnosi na ambalažu od hrane, vrećice od čipsa i sendviča, ambalažu od sokova i vječne konzerve.
Znači, ideja je da svaki put kada odlazite iz prirode otiđete s vrećicom tuđeg (da, tuđeg!) smeća koje ste pokupili i na taj se način odužite prirodi za lijepe trenutke koje vam je pružila. Ovdje definitivno ubrajam i kore od banane i naranči koje se često znaju vidjeti kako bojom vrište u zelenilu. Ovo voće nije autohtono u našim krajevima, osim lokalnih agruma po južnoj Dalmaciji, kora je redovno puna pesticida i mjesecima pruža vrlo ružan podsjetnik na ljubitelje prirode koji su prošli ovuda.
Za sakupljanje ponesite i jednu tanju rukavicu i duplu vrećicu za slučaj da jednu razderete na granje.
Ako vam glavom zazvoni da niste vi budala da čistite za drugima, fokusirajte se na ideju da čistite za i zbog Prirode. Razmislite koliko puta vas je oraspoložila, koliko puta ste ušli u šumu tužni, bijesni ili zabrinuti i izašli sretni, koliko puta vam je pružila poligon da vježbate svoje tijelo, da nadrastete svoje strahove, koliko puta ste sebi i drugima rekli da ste proveli „super dan“, koliko prijatelja ste upoznali kroz nju. Sjetite se koliko puta vam je pružila predivne prizore zelenila, plavetnila neba i šarenog cvijeća koje vam je razgalilo dušu. Sjetite se kako ste bili presretni kada ste vidjeli srnu ili lisicu i prepričavali to još tjednima, kako ste uživali pri pogledu na bistar potok ili rijeku koja vijuga kroz zelenilo, koliko puta ste zastali i divili se cvrkutu ptica i predivnom stijenju neobičnih oblika. Za svu sreću i ljubav, okrilje, osjećaj izlaza iz svakodnevne gradske okoline, nadahnuće i osjećaj smisla, iznesite svaki puta kada izlazite iz nje jednu vrećicu smeća.
