Povrat mokraće iz mokraćnog mjehura u uretere i bubrege tijekom voljnog mokrenja označavamo terminom vesiko-uretralni reflux. VUR se uglavnom javlja kod pasa i mačaka koji imaju urođenu anatomsku manu na mjestu gdje se ureteri ulijevaju u mokraćni mjehur. Kada ureter ulazi u mokraćni mjehur on ulazi pod određenim kutom-možemo reći skoro paralelno sa stjenkom mjehura kroz koju prolazi. Na taj način se od slojeva stjenke mjehura formira jedan "naborić" koji tokom mokrenja zatvori ulaz u uretere. Kod mokrenja, mokraćni mjehur se kontrahira i urin izlazi kroz uretru van, a ulaz u uretere je zatvoren pa se u njih ništa ne vraća. Kod refluksa, ulaz nije dobro zatvoren pa se jedan dio mokraće vrati u uretere. Ovaj mehanizam zatvaranja uretera kod mokrenja ima više funkcija: sprečava bakterije kojih često ima u mokraći da dođu do bubrega, štiti uretere i bubrege od visokog tlaka koji se generira u mjehuru za vrijeme mokrenja. Ako se ne prepozna ili ne tretira kod ovog oboljenja postoji veliki rizik od urinarne infekcije, posljedične upale bubrega, te oštećenja bubrega i time slabljenja njihove funkcije. Ovisno o stupnju refluksa rješava se kirurški ili tako da se daje prolongirana antibiotska terapija kako bi se spriječila infekcija bubrega. Stupanj I je kada dolazi do refluksa u uretere, ali to ne izaziva širenje uretera. Stupanj II refluks ide do pelvisa bubrega, ali ne izaziva širenje. Stupanj III refluks izazove blagu dilataciju uretera i bubrežnog pelvisa stupanj IV refluks izazove jaku dilataciju uretera i bubrežnog pelvisa stupanj V jaka dilatacija bubrežnog pelvisa i čašica, promjena strukture bubrega. Ponkead je teško ustanoviti točan stupanj refluksa, potreban je ultrazvuk, ali i pretraga kontresnim sredstvom koje se ubrizga u mokraćni mjehur kako bi mokraća bila lijepo vidljiva na rtg-u. Ako je refluks dijagnosticiran kod šteneta ili mačića postoji mogućnost da rastom dođe do ublažavanja anatomskog defekta te da refluks sa vremenom nestane. U tom slučaju dajemo prolongiranu antibiotsku terapiju antibiotikom koji odaberemo na temelju bakteriološke pretrage mokraće. Bolesnog psa ili macu treba kontrolirati redovito, recimo svaka 2 mjeseca. Tako će veterinar moći procjeniti da li se situacija sa refluksom pogoršava ili ide na bolje. Ako se pogorša do te mjere da dolazi do oštećenja bubrega, trebalo bi napraviti operativni zahvat kojim bi se korigirao ulaz uretera u mjehur. Radi se o usko specijalističkoj operaciji. Znači: pretraga mokraće na prisustvo bakterija UZ i/ili RTG da se vidi stupanj refluksa i prati tok bolesti. Biokemijske pretrage, urea i kreatinin, koje će pokazati da nije slučajno već došlo do oštećenja bubrega. Kastracija nema utjecaja na tok ove bolesti. Macu (psa) bi trebalo stimulirati da što češće mokri jer svako zadržavanje mokraće može pogoršati reflux.