Sile proizvedene kod trčanja djelomično se prostiru cijelim putem od mišića leđa, preko kukova u donji ekstremitet putem isprepletenih vezivnih struktura
Pregledavanjem web stranica, u potrazi za informacijama o ozljedama ahilove tetive, naišao sam na Vaš članak o lažnoj upali ahilove tetive. Naime, upravo ovako opisane simptome imam (bol u hvatištu ahilove za petu) i jasno bez ikakvog “krckanja” ili zadebljanja tetive.
Inače bavim se rekreativno trčanjem (više trail nego cesta), a bol se počela javljati negdje u svibnju, da bih krajem lipnja prekinuo bilo kakav trening i otišao na fizikalnu terapiju + mirovanje tijekom cijelog ljeta (samo lagano plivanje i kupanje). Nakon svega ne vidim nikakvo poboljšanje, zadnjih mjesec dana ponovo trčim 2 puta tjedno (ne previše, cca 5-6 km po treningu) i bol je uvijek prisutna, ali ništa više od perioda bez treninga. Dugoročan plan je početi sa jačim treninzima i pripremama za utrke ultra distanci preko 50 km. Vaš članak mi nekako budi nadu da sam otkrio bit problema, samo ne znam kako ga riješiti.
Na posljednjem stručnom seminaru iz primijenjene ili “funkcionalne” anatomije, jedan od najvećih europskih autoriteta na tom području, na pitanje do kuda se proteže ahilova tetiva, mrtvo hladno je dogovorio: “Ako mislite na desnu ahilovu tetivu, onda ona počinje u bližoj okolici lijevog ramena”.
U ovoj kolumni nemamo dovoljno vremena za detaljno objašnjenje ove izjave. Dovoljno je reći da se sile proizvedene kod trčanja djelomično prostiru cijelim putem od mišića leđa, preko kukova u donji ekstremitet putem isprepletenih vezivnih struktura. To znači da, principijelno, problem u leđima može biti osnovni uzrok i bolova u ahilovoj tetivi, kao i obrnuto. No valja razumjeti da je velika razlika između “može biti” i “stvarno je”. Prvo je pitanje prije pregleda, a drugo je tvrdnja poslije pregleda i eventualno potrebne dijagnostike.
Svi moji tekstovi nisu zamjena za odgovarajući pregled i terapiju, već inspiracija i poticaj da na istu odete.
