Budimo svjesni svojih mogućnosti i ne izigravajmo trkače po cestama. Vozače ispred nas, koji voze sporije nego što mi mislimo da bi trebali voziti, ne pretičimo tamo gdje nisu prisutni svi uvjeti za sigurno preticanje.
Nezgodama sa tragičnim posljedicama nema kraja. Umjesto da se smanjuju, zahvaljujući sigurnijim automobilima i boljoj educiranosti u auto školama, sve više života nestaje na našim prometnicama. Pisali smo već i o brzinama, umoru, tehničkoj ispravnosti vozila itd. No, uvijek je faktor broj jedan - čovjek. Bez njegovog pritiskanja gasa, auto, sigurno ne bi prebrzo ušao u zavoj ili zakrenuo volan u lijevo i krenuo u preticanje. Tako ponekad vozač prelazi i svoje i sposobnosti automobila kojim upravlja. Praksa je pokazala da je precjenjivanje tih sposobnosti jedan od najčešćih uzroka nezgoda s tragičnim završetkom.
Iako su najveći uzročnici i žrtve mlađi vozači, istraživanja govore da ni oni s dužim vozačkim stažom ne zaostaju. Naravno da nitko ne ide u preticanje ili brzu vožnju s razmišljanjem da neće obaviti zamišljeno, nego upravo obrnuto. Rizične potezi su oni, kad ne znamo hoćemo li uspjeti preteći vozilo ispred sebe ili ne, hoćemo li na raskrsnici biti dovoljno brzi i izaći prije vozila koje se također sprema ili ne itd. U tim momentima se obično odlučimo za manevar, koji često završi negativno.
Smatrate da ste odličan vozač i da malo njih na cesti imaju vaše sposobnost. Vi možete sve i nitko vam nije ravan. U redu, imate pravo o sebi misliti što hoćete, ali promislite, niste li ipak pretjerali. Sjetite se profesionalnih vozača formule i relija. I oni doživljavaju nezgode i to u normalnom prometu, van natjecanja. Ma nije valjda da ste bolji od njih?
Kakav vam je auto? Niste li i njega precjenili. Ne treba biti odlikaš iz fizike, pa znati da se tijelo bolje drži podloge što je trenje veće. U prijevodu bi to značilo da sa lošim i potrošenim gumama vaš zavoj nema kraja, a vaše kočenje, kad kotači već blokiraju, se pretvara u jezu i čekanje onog katastrofalnog "bum". Amortizere još uvijek mnogi smatraju samo dijelovima koji omogućuju udobnost u vožnji, no oni u prvom redu služe zato da jednom zaljuljani i nagnuti automobil, ne nastavi ljuljanje kao klatno od zvona, jer ga je tada teško kontrolirati i ispravljati mu putanju, nego da cijela karoserija ostane čim mirnija. Kategorija vozača koja bi također trebala pripaziti na svoju vožnju su i oni preko 70 godina života. Iako je to nekad bila duboka starost, danas je normalno da oni još voze, no njihovi refleksi i brzina odlučivanja više nisu tako dobri kao nekad. Kad vidimo takvog vozača za volanom, propustimo ga i olakšajmo mu vožnju. Zaključno, budimo svjesni svojih mogućnosti i ne izigravajmo trkače po cestama. Vozače ispred nas, koji voze sporije nego što mi mislimo da bi trebali voziti, ne pretičimo tamo gdje nisu prisutni svi uvjeti za sigurno preticanje i ponašajmo se fer prema svim sudionicima u prometu.
