U veljači je u našem gradu u nekoliko veterinarskih ambulanti organizirana akcija sterilizacije i kastracije mačaka po povoljnijim cijenama. Kako se je posljednjih godina jako mnogo napravilo po pitanju osvještavanja građanstva u pogledu sterilizacije mačaka, vjerujem da se većina vlasnika ženki lako odlučuje za ovaj zahvat. Nitko ne želi hrpu mačaka i malenih mačića oko kuće, a svjesni smo da je jednini način za držanje populacije mačaka pod nadzorom upravo pravovremena sterilizacija ženki.

No, kada je ljubimac mužjak, onda je priča malo drugačija. Mnogim vlasnicima se čini da kastracijom na neki način uskraćuju mačoru prava zadovoljstva njegovog mačjeg života, nerijetko vlasnici smatraju kastraciju mužjaka nepotrebnom. Tako ponekad prođe i nekoliko godina dok se vlasnici ipak odluče za kastraciju, jer shvate da im je mačak stalno ranjen i vrlo često bolestan.

Mnogo je razloga za kastraciju mužjaka. Jedan od onih koji su svima poznati jest da se kastrirani mačori ne tuku s drugim mužjacima, ne lutaju za ženkama pa je tako mnogo manja vjerojatnost da se kući vrate potpuno izranjavani te da u njihovim izletima za ženkama završe pod kotačima automobila.

Svi znamo da su mužjaci ti koji urinom označavaju svoj teritorij, pa su upravo nekastrirani mačori “zaslužni” za neugodan miris mačje mokraće u portunima, na složenim drvima, stepeništima… No, manje je poznato da postoji cijeli niz bolesti koje se prenose upravo spolnim odnosom. Mačak koji je spolno zreo uskoro postaje i spolno aktivan. Pariti će se sa bilo kojom ženkom koja je u tjeranju, ako se uspije izboriti za to “pravo” sa drugim mačorima. Parenju obično prethode i drugi bliski kontakti kao što su međusobno lizanje, trljanje njuškicama. To su idealne situacije za prijenos nekih oboljenja mačaka.

Vaš nekastrirani mužjak vrlo je izložen bolestima i često se događa da već s godinu dana takav mačak ima podeblji karton kod svojeg veterinara. Najčešće dolaze zbog ugriznih i ogrebnih rana. Takve rane rado se inficiraju pa gnojni apscesi nisu rijetkost. U periodu parenja ponekad jako smršave, a u kontaktu sa slobodnoživućim macama pokupe buhe i ušne parazite. Buhe prenose trakavicu, pa je i to jedan od problema koji se stalno ponavlja unatoč naporima vlasnika da zaštite svojeg frajera. Protiv nekih viroza mačka možemo zaštititi preventivnim cijeljenjem, no za druge ne postoji zaštita. Svakako ga treba cijepiti i protiv bjesnoće i protiv zaraznih bolesti mačaka. Upravo zbog opasnosti od nekih neizlječivih bolesti kao što su mačja sida i leukoza mačaka, kastraciju preporučujemo obaviti prije nego što mačak postane spolno aktivan. Što je duže spolno aktivan, veća je vjerojatnost da će pokupiti neku od ovih bolesti.

Testiranjem nekastriranih mužjaka starih između 3 i 5 godina ustanovili smo da je broj pozitivnih jako velik. Testiramo obično one mačore koji su nam sumnjivi jer stalno pobolijevaju, imaju upaljene desni, povremene proljeve, kašljucanje...Takvi iskusni mačori puni su ožiljaka iz mnogobrojnih okršaja, često im nedostaje pokoji zub, nokat ili komadić uha, a u vrijeme kada se mace tjeraju najčešće su jako mršavi te ne dolaze kući i po nekoliko dana. Najbolji pokazatelj omjera kastracije mužjaka u odnos na ženke u našem gradu je spomenuta akcija sterilizacije mačaka-mužjaci su već godinama zastupljeni s jedva 20%. Nadajmo se da će ove veljače njihov broj biti veći, stoga da biste imali zdravog mačka, koji će dugo živjeti, kastrirajte ga.