Ponekad ćemo ustanoviti da maca ima parazite  te da su oni razlog pretjeranom lizanju, no problem mogu uzrokovati i razne reakcije preosjetljivosti, hormonalni poremećaji te druge bolesti kože.


Dobro je poznato da ma­ce dobar dio svog vremena provode u temeljitom licka­nju svoga krzna. Lizanje po­nekad traje doslovce satima, a maca polako i sustavno je­zikom održava toaletu svojeg krzna i kože. Ovakvo "umivanje" i "pranje" smatramo normalnim pa većinu vlasnika zabrine kada ovaj ritual izostane. Upravo rije­čima "više se ne pere" zabri­nuti vlasnici opisuju većinu stanja kada je njihova maca apatična i potištena. Ovaj simptom je dakako, nespe­cifičan i ne govori nam ništa o uzroku oboljenja kod ma­ce, ali svakako predstavlja jedan od alarmirajućih zna­kova zbog kojih će savjestan vlasnik macu odvesti na ve­terinarski pregled. Ponekad je uzrok u sistemskom obo­ljenju, a nekada možemo na­ići na promjene u usnoj šup­ljini (jaka upala desni) zbog kojih se maca prestaje prati. 

Lizanje može ići i u drugu krajnost. Tada imamo problem sa macom koja se op­sesivno liže, to ponekad radi vrlo grubo tako da dolazi do oštećenja i ispadanja dlake. Može doći i do promjena na koži koja postaje crvena, osuta prištićima. I ovo su simptomi koji svakako zah­tijevaju veterinarski pregled. Ponekad ćemo ustanoviti da maca ima parazite (najčešće buhe) te da su oni razlog pre­tjeranom lizanju, no pro­blem mogu uzrokovati i raz­ne reakcije preosjetljivosti, hormonalni poremećaji te druge bolesti kože.Kao zaseban kompleks javlja se i tzv. psihogena alopecija mačaka. U ovom slučaju uzrok pretjeranom lizanju jest stres, a tipično je da si maca u potpunosti "skine" dlaku sa donjeg dijela trbuha i unu­tarnje strane bedara. Daka­ko da je ovaj oblik pretjeranog lizanja teško rješiv jer je nama ponekad teško odrediti gdje leži uzrok stresa za macu.

Dolazak novog kućnog ljubimca (novog mačića ili šteneta), odsutnost vlasnika neki su od razloga koje mo­žemo razumjeti kao vrlo uz­nemirujuće za macu. No ponekad su uzroci opse­siv­nog lizanja za naše shvaća­nje zaista bizarni dok su za mace itekako važni. Tako se može desiti da promjena pijeska u koji maca vrši nuž­du ili primjerice promjena ležaja, uzrokuju negodo­vanje koja će maca pokazati ovakvim ponašanjem. Psi­ho­genu alopeciju češće vi­đa­mo kod sijamskih mačaka.

Liječenje ovisi o primar­nom uzroku oboljenja, a kod psihogene alopecije smo po­nekad prisiljeni liječiti macu psihotropnim lijekovima, ia­ko nismo uspjeli ustanoviti pravi uzrok njenog nezadovoljstva. Ovakav vid liječenja postaje neophodan posebno ukoliko se maca tako intenzivno liže da dolazi do oz­ljeđivanja kože.

Jedna od posljedica pretjeranog lizanja jest i pretjerano gutanje dlake. Zato maci obavezno dajemo lijekove koji sprečavaju formiranje dlačnih loptica u probav­nom traktu, odnosno olak­šavaju njihovo izbacivanje.