Treba dobro planirati što ponijeti i gdje to smjestiti, a da u svemu tome vlada neki red i raspored.
Ako još niste krenuli na zasluženi odmor, onda vam to čim prije žarko želim. Čovjek, naprosto treba dva, tri tjedna mira da ponovno napuni svoje akumulatore. Barem do Nove godine. Oni zaposleni u raznim firmama, uglavnom će pustiti mozak na pašu, kako se to slikovito kaže, i stići na radna mjesta brončane boje i opuštenih živaca. Oni koji imaju firme, male ili veće, možda će ipak sa sobom morati uzeti mobitele i laptope, i tijelom biti na odmoru, a duhom u svojoj firmi. To je tako! Nitko nas nije tjerao u privatnike, pa nek' nam bude.
Nažalost ili sreću, vlastitu firmu ne možeš ponijeti sa sobom, ali ima toliko manjih i većih sitnica bez kojih se na odmor ne može. Što je veća familija, to je manje mjesta u autu, a više želja za prtljagom. Od velikog mede, bez koga tatin sinčić ne može zaspati, pa do neophodne ljetne opreme, bez koje se na moru ne bi moglo uživati do kraja. A što ako je tata surfer, pa na krov još uvali dasku s jedrom? Tada stvarno treba dobro planirati što ponijeti i gdje to smjestiti, a da u svemu tome vlada neki red i raspored. Naravno da ćemo najprije nakrcati bunker, ali prije toga iz predviđenih pretinaca i iz kuteva izvadite trokut, rezervne sijalice, prvu pomoć, alat i ostale stvari koje vam mogu biti potrebne u slučaju kvara ili nedajbože nezgode. Možda naletite na mladog policajca kome baš nećete biti simpatični, pa vas prilikom rutinske kontrole upita za opremu, koja vam je na dnu bunkera i ne odustane od toga da mu dokažete da je tome tako. Poslije toga ne samo da više nećete složiti prtljagu kako je bila složena, nego nećete moći ni zatvoriti bunker. U zavisnosti kakav auto vozite, i koliko mu je dobar zadnji ovjes, u smislu ispravnosti amortizera i opruga, pokušajte planirati što uzeti sa sobom, pa ako je situacija dosta loša, zanemarite teže metalne predmete, i litre Coca Cole i slično. Bude li vaš automobil, još prije kretanja stajao kao Concord, tj. s povišenim prednjim krajem, a zadnjim u takvoj poziciji da skoro struže po podu, od normalne vožnje neće biti ništa, štoviše, imat ćete osjećaj da ste loš kapetan koji upravlja pokvarenom jedrilicom na moru. Tu treba uzeti u obzir i prednja svjetla, koja se, unatoč eventualnom podešavanju u najnižu poziciju, neće moći toliko spustiti da ipak ne smetaju vozaču od ispred. To ćete saznati prekasno, a bit će vam jasno kad vas svi budu propuštali da ih preteknete u noćnoj vožnji ili budu u visini ogledala skupljali sve prste u šaku osim srednjega, koji će jedini čvrsto izvirivati. Dakle, ako niste surfer, spas je na krovu. Današnji automobili nemaju nekadašnje rubove na krovu za odvod vode. U ono vrijeme su za sve automobile, portapaki ili paktregeri bili isti. Danas je to sasvim drugačije, pa jedan tip ne paše na više od nekoliko modela. Ako ste se odlučili za takav smještaj tereta, i tu treba znati neke važne stvari. Potrošnja će sigurno porasti, pa se nemojte čuditi, ako je to duži put, žeđi vašeg ljubimca. U najgorem slučaju, ako smo teret pobacali zbrda, zdola, kao što se krca na magarca, trebat će vam za isti prijeđeni put i do trideset posto više goriva, što nije baš beznačajno na ova česta poskupljenja. Osim toga imat ćete stalno zavijajuću muziku koju će proizvoditi teret i to sve više s porastom brzine. Ako ste baš tako traljavi, vjerojatno će vremenom početi otpadati predmeti s krova. Pravilno je na krov slagati stvari u klin, tako da otraga bude najveći dio, a ispred najmanji, sve to prekriti i zaštititi tvrđim najlonom i dobro učvrstiti elastičnim trakama, ili još bolje trakama koje nisu elastične, ali imaju na sebi mehanizam za zatezanje. Nakon pedesetak kilometara, treba stati, pregledati teret i još jednom zategnuti. Ako taj teret ima veću težinu, vožnju treba prilagoditi, tj. smanjiti je jer je teži auto teže zaustaviti, a prilikom eventualnog nailaska na bočni vjetar, vozilo će se drugačije ponašati. Naravno da je najbolje rješenje veliki zatvoreni plastični kufer. U svemu je idealan, osim u cijeni koju svakako zavređuje.
