Punkcija

MR je utvrdila veći koljenski izljev i manju cistu. Ako se iz­vr­ši punkcija koljena, bi li se očis­tila i cista? Je li je punkcija koljena štetna po zdravlje? Da li koljenski izljev nestane sam po sebi bez punkcije?

Dva su tipa otoka (izljeva) u zglobu. Jedan je krvni i nastaje nakon trauma (distorzija ili kontuzija), prilikom kojeg ošte­ćena krvna žila ispušta krv u zglob. Drugi je reaktivno veće stvaranje zglobne tekućine po­radi iritacije, najčešće meha­ni­čke. Za primjer, u koliko postoji oštećenje hrskavice, tijelo će nas­tojati smanjiti trenje ošte­ćenog dijela na način da sa viš­kom tekućine u zglobu malo "razdvoji" glavicu i čašicu. Drugi reaktivni otoci su također mo­gući, ali rijetki, poput inflekcije. 

Punkcija je način evakuacije otoka iz zgloba putem igle i špri­ce. Kod krvnih otoka dobro je taj postupak učiniti što prije, jer se krv u zglobu resorbira vr­lo sporo, a može i usporiti cijeljenje ostalih tkiva. Kod reaktiv­nih otoka, pogotovo onih uzro­kovanih hrskavičnim ošteće­nji­ma, punkcija najčešće donese samo kratkotrajno olakšanje, jednostavno zato što njen uz­rok (ili povod) još uvijek provocira nastajanje novog otoka. Tako se često, uz punkciju kod reaktivnog otoka, u zglob injektira protuupalni lijek kako bi prekinuo začarani krug iritacije i generiranja viška tekućine u zglobu.

 

Ciste se ne smanjuju punkcijom koljena. 

Punkcija nije štetna za zd­ravlje, iako minimalni rizik od infekcije uvijek postoji, kao u ostalom i kod svih injekcija. 

Otok koljena može, a u naj­većem broju slučajeva i prolazi bez punkcije. Kada se odgova­rajućim pregledom, te uvidom u detalje MR nalaza utvrdi uz­rok izljeva, može se pristupiti i liječenju, odnosno sanaciji tog uzroka, a otok se povlači kao posljedica tog liječenja. Hoće li to liječenje zahtijevati tek mi­rovanje uz ledene obloge, fizio­terapiju ili operativni zahvat, ovisi o tipu i veličini oštećenja koljena koje je i dovelo do oticanja zgloba.