Nuklearni lobi se požurio da nas uvjeri kako je elektrana u Krškom potpuno sigurna. Možda i je, ali samo dok se ne dogodi ljudska greška, kvar izvan kontrole, potres ili teroristički napad


Iako pažnja medija polako jenjava (stanje u Libiji i izborno zakonodavstvo izbili su u prvi plan), japanska nuklearna katastrofa daleko je od rješenja. NE NAZIRE SE KRAJ AGONIJE. Kao i uvijek u takvim situacijama, dostupne informacije su kontradiktorne. Svi se boje radijacije. U takvim okolnostima treba smiriti rastuću paniku i STANJE SE PRIKAZUJE BOLJIM NEGO ŠTO ZAPRAVO JE.

Kao prvo, izgleda da je do (barem) djelomičnog taljenja jezgre došlo u (barem) jednom reaktoru. Već to je dovoljno zastrašujuće. Ostaje otvoreno i pitanje je li zaista izmjerena 10.000.000 puta veća radijacija od normalne. (Kasnije su to ispravili na 100.000 puta. Još uvijek GROZNO puno.) 

Izmjereno zračenje u jednom selu, 40 km udaljenom od mjesta havarije (dakle, izvan zone evakuacije), otkriva da će tamošnji stanovnici AKUMULIRATI GODIŠNJU DOZVOLJENU DOZU U SAMO NEKOLIKO DANA. O tome se isprva dosta špekuliralo, ali na kraju je i potvrđeno da je došlo do ISTJECANJA PLUTONIJA. Njegova smrtna doza je ekstremno mala. Tu je i cezij-137, koji se inkorporira u hranidbeni lanac i tu djeluje stoljećima. Radioaktivni jod-131 pobjegao je u atmosferu, slijeva se u more oko elektrane (koncentracija je oko 1.000 puta veća od normalne), a zatrovao je i tokijski vodovod. Niske razine joda doprle su i do sjevernoameričkog kontinenta.

Zatrovanost zemlje (naročito) u Japanu bit će dugotrajna, a UMIRANJE ZBOG IZLOŽENOSTI ZRAČENJU U PUNOJ MJERI ĆE SE POKAZATI U GODINAMA KOJE SLIJEDE. Posebna opasnost prijeti od konzumacije hrane, koja će rasti na zatrovanoj zemlji. Pretpostavljam da će relativno uski krug oko nuklearke biti proglašen mrtvom zonom, ali ono izvan toga neće. U takvim situacijama više se pazi na nacionalnu ekonomiju, a manje na zdravlje stanovništva, tako da će se OZRAČIVANJE PUTEM HRANE NASTAVITI I KADA REAKTORI BUDU DOVEDENI DO, RECIMO, PODNOŠLJIVOG STANJA.

Znate li da ribe redovito imaju VIŠU RAZINU TOKSIČNOSTI OD OKOLNOG MORA? Nekako nisam baš siguran da nešto od ozračenog biljnog i životinjskog svijeta neće završiti i na našem tržištu. Mnogi stručnjaci ističu da zapravo ne postoji sigurna doza radioaktivnog zračenja.

Naravno, nuklearni lobi se požurio da nas uvjeri kako je elektrana u Krškom potpuno sigurna. Možda i je, ali samo dok se ne dogodi ljudska greška, kvar izvan
kontrole, potres ili teroristički napad. Vidjeli smo da se to ponekad događa. I onda ostane pola planete više ili manje zatrovano. Treba li i dalje isprobavati sreću?