Dežurstvo označava rad na mjestu koje određuje poslodavac, bez obzira što radnik de facto ne radi, već dežura
Zakon o radu (N.N. 140/09 i 61/11, u članku 42.) određuje da je radno vrijeme ono vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili u drugom mjestu koje odredi poslodavac. Dakle, Zakon o radu određuje dva bitna elementa radnog vremena: spremnost, odnosno raspoloživost radnika za rad i mjesto gdje se taj rad obavlja.
Pravilno je zaključiti da je radno vrijeme ne samo de facto obavljanje „određene radne operacije“ već i spremnost (raspoloživost) radnika da radi. To bi značilo da radnik radi jednokratno, dvokratno, u smjenama, prekovremeno ili u preraspodjeli, sve u skladu s ugovorom o radu i aktima poslodavca. Ima slučajeva kada radnik stvarno ne radi, ali za to nije kriv. On je raspoloživ (spreman) za rad i na mjestu koje određuje poslodavac, ali postoje razlozi zbog kojih ne obavlja radne zadatke. U takve slučajeve ubraja se i dežurstvo.
Dežurstvo označava rad na mjestu koje određuje poslodavac, bez obzira što radnik de facto ne radi, već dežura. Ima dežurstava gdje radnik može na dežurstvu odmarati, pa i spavati, ali je raspoloživ za rad kada se ukaže potreba (rad u komunalnom gospodarstvu, zdravstvu i dr.). Za vrijeme dežurstva radnik u pravilu nije kod svoje kuće, već na mjestu koje odredi poslodavac. Radnik ne raspolaže svojim vremenom, već ono pripada poslodavcu. Radno vrijeme u dežurstvu računa se u puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Može biti preračunato i u preraspodijeli, sve drugo je prekovremeni rad.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti određuje da je dežurstvo oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitog radnog vremena. Dežurstvo počinje iza prve ili druge smjene, završava početkom prve smjene, a vrijeme provedeno u zdravstvu u dežurstvu smatra se radnim vremenom. Za vrijeme dežurstva može biti i na raspolaganju prostorija za odmore. Plaćaju se svi sati provedeni u dežurstvu, a ne samo stvarno odrađeni sati (N.N. 84/11 od 28.07.2011.). Takva je praksa i u Europskoj uniji, po direktivi 93/104/EZ.
U skladu sa zakonom i autonomnim općim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnicima i sl.), potrebno je zaštititi radnika u dežurstvu, njegov život i zdravlje, uz maksimalno uvažavanje mjera i sredstava zaštite na radu, a pod tim se podrazumijevaju i dužina radnog vremena, odmori i dopusti, a dakako, i plaćanje takvoga rada.
