Mnogi vlasnici pasa vikende provode u šetnji šumom. Susreti pasa i divljih životinja nisu česti ukoliko se ne radi o lovačkim psima, ali razne nezgode i povrede u šumi nisu rijetkost. Tako se srećemo sa ubodnim ranama te ogrebotinama. Ponekad vidimo zaista ružne rane koje lovačkim psima nanese divljač, posebno vepar. Takve rane mogu biti locirane na ekstremitetima ili pak na trupu. Ovisno o lokalizaciji rane ona će manje ili više krvariti, no u većini slučajeva lakše je obraditi ranu na ekstremitetu nego onu na trupu. Rane nanesene od strane divljači mogu biti vrlo opsežne. Kod onih lociranih na trupu nerijetko su prisutna i oštećenja unutarnjih organa te rupture kompletne stjenke abdomena ili toraxa. Na žalost, nismo uvijek u mogućnosti spasiti jako povrijeđenog psa, no svakako veliku ulogu u prognozi igra i vrijeme koje je proteklo od nastanka povrede. Prvu pomoć povrijeđenom psu pružaju sami vlasnici, a većina ljudi koji mnogo vremena provode u prirodi upućeni su u osnovna pravila pružanja prve pomoći. Nije loše da si svako malo obnovimo znanje. Principi zaštite rane jednaki su za psa i za čovjeka.
Posjekotine šape koje su uglavnom locirane ili na jastučiću ili nešto više na nozi i obično obilno krvare, također nisu rijetkost.
Ugrizne rane viđamo daleko najčešće. Ugrizne rane uglavnom su praćene jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji. Ukoliko krvarenje nije obilno, takvu ranu prvo mehanički očistimo kako bi isprali što više nečistoće iz rane.
Nakon toga pristupimo pregledu rane. Ponekad su iznenađujuće duboke te se sastoje od nekoliko odvojenih kanala. Zato ranu sondiramo tupom sondom kako bismo točno vidjeli do kuda seže oštećenje tkiva. Zatim odstranimo tkivo koje je previše oštećeno kako bi rubovi rane bili koliko toliko zdravi.
Šivanje rane nije uvijek najbolja metoda liječenja. Ukoliko je rana vrlo prljava, ukoliko je duboka i stvara tzv. "džepove" pustiti ćemo da zaraste bez šivanja, ranu ćemo redovito ispirati te tretirati kako bi stimulirali rast novog tkiva. Kod ubodnih rada koje ne krvare obavezna je aplikacija antitoksina tetanusa. Neke pasmine pasa posebno su osjetljive na ovu bolest (američki staford terijer, pit bul).
Ugrizna rana obično je duboka i inficirana, iako na prvi pogled na koži uočimo samo malu rupicu u promjeru od pola do jednog centimetra. Ponekad su ugrizne rane veće i tada govorimo o reznim ranama jer se radi o posjekotini na koži koja je nastala od zuba druge životinje. Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primijete već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Radi se o infekciji kojoj je žarište na mjestu ugrizne rane iako je na koži vidljiva samo mala krastica. Prilikom ugriza dolazi do jakog nagnječenja dubljih tkiva kao što su potkožno tkivo pa i mišići. Koža je elastična pa ostane sačuvana.
Nerijetko je kod ovakvih povreda potrebno ligirati krvne sudove koji krvare. Manje krvne žile možemo tretirati termokauterom, dok je veće potrebno podvezati.
Velike rane obrađujemo u općoj anesteziji, a obavezna je sistemska aplikacija antibiotika.
