• Stres u bilo kojem obliku povezuje se s bržim napredovanjem bolesti. Hormoni stresa štite stanice raka od samouništenja i potiču rast tumorskih krvnih žila

Bolesnici od raka ponašaju se uglavnom na 2 načina. Dio njih nikada se ne oslobodi stresa i beznađa, a dio pokazuje borbeno raspoloženje, po principu UBIJMO GADA SVIM SREDSTVIMA. Prva grupa kao da želi smrt, a druga kao da je okrenuta životu. Nažalost, oba pristupa su pogrešna.

Stres u bilo kojem obliku povezuje se s bržim napredovanjem bolesti. Hormoni stresa štite stanice raka od samouništenja i potiču rast tumorskih krvnih žila. Agresivno liječenje (kirurgija, kemoterapija, zračenje) ima sličan krajnji učinak. Kemoterapiju i zračenje već odavno prati loša reputacija. Iako kirurško tretiranje dugo nije bilo upitno, sada je sve više saznanja da REZANJE PRIMARNOG TUMORA NIJE DOBRO RJEŠENJE.

Sve je počelo otkrićem da BIOPSIJA DOJKE POTIČE ŠIRENJE EVENTUALNOG RAKA NA LIMFNE ČVOROVE. Onda je iscrpno istraživanje njemačkog profesora Ernsta Krokowskog pokazalo da svako MANIPULIRANJE POČETNIM TUMOROM (STISKANJE, BIOPSIJA ILI OPERACIJA) REZULTIRA NAGLIM OSLOBAĐANJEM STANICA RAKA U KRVOTOK. Prema krivuljama rasta velikog broja metastaza (provjereno na životinjama), njihov začetak se može procijeniti OKO VREMENA KIRURŠKOG ZAHVATA NA PRIMARNOM TUMORU. Uz to, metastaze mogu biti pokrenute operativnim zahvatima na drugim lokacijama, neovisno od raka. U principu, rast primarnog tumora sve je sporiji što je tumor veći, a neka zapažanja upućuju na zaključak da vremenom čak i prestaje rasti.

Obdukcijske analize u Danskoj su pokazale da 39% žena ima SKRIVEN I USPAVAN RAK DOJKE, KOJI VJEROJATNO NIKADA NE BI DOSEGNUO KLINIČKU VAŽNOST, ODNOSNO NIKADA NE BI UGROŽAVAO ŽIVOT. Stanice raka, uključujući i mikrometastaze, ostaju u stanju uspavanosti, dok ih neki signal (operacija, stres) ne aktivira. Dakle, sam čin uklanjanja primarnog tumora dojke dovodi do razvoja velikog broja metastaza, koje su tada već postojale, ali bi bez operacije ostale u latentnoj fazi. Rezultat je 50-80% recidiva unutar 18 mjeseci od operativnog zahvata.

Preostali recidivi javljaju se otprilike 5 godina iza operacije, kada metastaze prije rezanja vjerojatno još nisu postojale. MAMOGRAFIJA JE KRIVA ZA SMRT VELIKOG BROJA ŽENA, kojima su se uspavane lezije aktivirale prilikom dijagnostičkog prešanja. Čini se da i druge vrste raka pokazuju slično ponašanje, ali to još nije dovoljno istraženo.