Ako je nešto obilježilo proteklu jesen, onda je to salmonela. Pola svih vijesti govori o salmoneli i zlobnim trgovcima (druga polovica proračun, Pernar i Alep), a zamamni pogled na skladno poredane bezglave kokoši po mesnicama odjednom asocira na strašnu bolest, koju nam podvaljuju (prvenstveno) Poljaci. MRZIM SALMONELU!

Zar je moguće da glodanje batka nije više samo čisti užitak, već ponekad i pozivnica za pakao? Koliko se sitne divljači nakotilo u kajgani (i opet) od poljskih jaja?
Kada bolje razmislim, salmonela je brutalno nezgodna životinja. Vreba sitne svakodnevne anomalije (npr. štednju vode i sapuna nakon rijetkih zalaženja u zahod), kao da nismo već dovoljno opterećeni ptičjom gripom, tuberkulozom, skokovima tlaka i šećera te mikrocelularnim rakom pluća. Naravno da znamo kako sve mora biti dubinski temeljito ispečeno, ali nitko ne objašnjava što to konkretno znači. Beštija se pritaji oko kostiju (zna i ona da je tu najslađe) i tu bi obrada na kakvom priručnom plameniku dobro došla prije konačnog nabadanja na vilicu. Fuššššššš… Malo ugljena ne smeta, ako već donosi duševni mir.

Znate, nema većeg zadovoljstva od nehajnog podrigivanja na kraju (nekontaminiranog) ručka i bezbrižnog vađenja komadića žila i hrskavice, koji su se zaglavili ispod proteze ili u procjepu između dvije plombe. Salmonela se ispekla na lomači, a sve ostalo je u blaženoj želučanoj kiselini. Tako i treba.

Vjerovali ili ne, zbog salmonele se događaju i dobre stvari. Napokon se probudila svijest o opasnostima. Više vam neće dozvoliti da golim prstima dirate ribe na ribarnici. Možda imate kožnu bolest i nitko ne želi pojesti vašu odvratnu psorijazu, nezacijeljene čireve ili živahne glistice iz probavnog trakta. Upozorit će vas i da glavu držite podalje od kašete. Stvarno, zašto bih iz ribljih škrga izvlačio nečiju masnu dlaku s primjesama peruti i parazita? Zašto bih s nečijim ušima i gnjidama zaštopavao svoj jednjak? Prije nisam, ali sada itekako shvaćam educirane i zdravo-oprezne osobe, koje ne štede na roli, kada oblažu zahodsku dasku. Dodir blagog i mekog papira (miris lavande) daleko je bolji od osjećaja sjedenja na tragovima nečije prljave stražnjice. Neki zanemaruju higijenu, pa zona prljavštine nije samo skoncentrirana na nedefinirani ljepljivi talog ispod noktiju, već i puno, puno šire. Miris salmonele, trihineloze i druge gamadi onda je tek surova realnost.

Uvažavajući sve predostrožnosti, toplo se nadam da ćete uživati u svim prazničnim obrocima. Na opasnosti od rukovanja, poljubaca i drugih prigodnih tjelesnih dodira privremeno ćemo zaboraviti. Prasac sa standardnom jabukom u ustima suviše je dobar da bi se zamarali takvim tričarijama. Sretno i živjeli!

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]