Kako dani posta odmiču, voda mi postaje sve odvratnija. Negdje oko šestog dana postaje mi toliko neukusna, da me tjera na povraćanje. I hladna i topla i mlačna. Nešto je trebalo poduzeti. Pribjegavam kompromisu, pa miješam 3 dijela vode s jednim dijelom 100%-tnog soka od naranče. I tako je dobro. (Polemika u stručnim krugovima o tome, da li je bolje gladovanje samo uz vodu ili gladovanje uz sokove još uvijek traje. Prema vlastitom iskustvu, profitirat ćete na oba načina.) No, postoji jedan drugi problem, malo teže rješiv. Slina. Okus joj je loš, vjerojatno zbog povećane toksičnosti. Strpljenja, neće potrajati zauvijek… Iako bi, prema nekoj logici, moj energetski nivo trebao biti ravan nuli, primjećujem da i nije tako. Bez problema pješačim 5-6 km, a da se ne zadišem. Klistirom se ispire sve više i više otpadnih materija. A to i nisu obični otpaci. Na osnovu razmjene iskustava s više ljudi, koji već dugo povremeno gladuju, na ovakav način ponekad se izluči gomila nametnika (gliste, trakavice i sl.), a ponekad i dugačka, crna, gumasta materija, kojom je crijevo bilo obloženo godinama. (Što mislite o absorpciji hranjivih tvari u takvim okolnostima?) Neki se uplaše, jer misle da izlučuju crijevo. Klistir kod gladovanja je obavezan i teško ćete naći bolji način za potpunu crijevnu sanaciju. Iako sam najprije planirao tjedan, gladovanje sam produljio na 9 dana (osobni rekord). Desetog dana ujutro vaga pokazuje da je ukupni gubitak 7 kg. Udjel mišićne mase u gubitku je minimalan. Glavninu čini štetni višak. Otprilike kao da svaki dan teglim uteg od 7 kg, opterećujući time kralježnicu, zglobove i sve ostalo. (Nagrizanje organa zbog neophodnog minimuma hrane ne počinje prije 45. dana.) Povratak na režim "hrana" dobro sam razradio i strogo ga se pridržavam. (Nepridržavanje može dovesti do ozbiljnih problema.) Ujutro čaša gustog voćnog soka bez šećera. Oguljenu jabuku rastegnem na 2 sata, zalogaj po zalogaj, uz temeljito žvakanje. Još jedna jabuka i mrkva popodne, po istom režimu. Drugi dan isto, uz dodatak krastavca bez začina i miso juhe s nešto kuhanog povrća. Treći dan dodajem kuhani krompir i malo riže. Četvrti dan tjesteninu. Iza toga polpete od povrća, grahorice i nešto sjemenki. Kruh bolje čim kasnije. Začudo, želja za slatkim gotovo se sasvim gubi. Nakon petog dana, može se normalno jesti prema vegan-režimu. Tko jedva čeka da nastavi s nezdravom prehranom (kako bi "ojačao"), bolje da s gladovanjem i ne počinje. (Dolazi mi asocijacija na hvaljeni LGG, koji se dodaje u neke mliječne proizvode. Postoje samo dvije lokacije, gdje se može naći: ljudska crijeva i ljudski izmet. Iz kojih mrtvaca? Iz čijeg izmeta?) Normalna probava uspostavlja se nakon dan-dva. (Slina normalnog okusa također.) Usprkos predrasudama oko klistira, probava je bolja nego ikada. Stolica više nije ljepljiva (ljepljivost je simptom opće zatrovanosti). Zanima vas kakve se opipljive koristi mogu očekivati? Osim navedenog, jedna tvrdokorna infekcija mokraćnih kanala naprosto je nestala. Krvarenja iz desni također. Zapravo, skoro da je nemoguće pobrojati sve ono dobro što se desilo. Trebalo bi više ovakvih priloga. (Fizička kondecija je, u najmanju ruku, ostala ista.) Ono najimpresivnije ostavio sam za kraj. Već 30 godina patim od proljetnih alergija (šmrcanje, kihanje, suzenje očiju). Svojevremeno sam koristio sve moguće metode, koje medicina nudi. Od injekcija do širokog dijapazona kapi i tableta. Ako je kakve pomoći i bilo, bila je vrlo kratkotrajna. Koliko sam se zatrovao, mogu samo misliti. Situacija se nešto popravila nakon prelaska na zdraviju prehranu, ali simptomi me nikada nisu sasvim zaobišli. Niti jednog proljeća. Do ovog. A ove godine… OD ALERGIJE NI TRAGA. Ni šmrcanja, ni kihanja, ni suzenja NIŠTA! Za medicinu nevjerojatno (Bez lijekova? A geni?), za mene logično. Sve dolazi i sve se lijepi na zatrovan organizam. Provjerite koje nus-pojave izazivaju lijekovi protiv alergije, pa sami ocijenite njihovu korist. Slijedeći put: Šmrc, šmrc, šmrcovin