Jako davno, ovo je bolno stanje bilo nazvano šakom perača rublja. Nešto kasnije opisao ga je jedan švicarski liječnik, po kojem ga danas nazivamo sindrom de Quervain.
Anatomija: Sa stražnje strane šake smještene su tetive koje opružaju prste i palac. One prolaze kroz šest podmazanih tunela (kompartmenta) koji se nalaze ispod debelog vezivnog mosta (ekstenzorni retinakulum, ili dorzalni karpalni ligament). Prvi dorzalni kompartment smješten je kod korijena palca i kroz njega prolaze tetive dvaju mišića koji opružaju palac i odvajaju ga od šake (abductor pollicis longus te extensor pollicis brevis). Oni su neophodni za snažan hvat, te pomažu u pokretima šake.
De Quervainov sindrom, u stvari je tenosinovitis stenozans. Prevedeno na hrvatski, to je bolno upalno stanje prvog kompartmenta šake, kod kojeg sinovijalna membrana zadužena za podmazivanje tetiva zadeblja i otekne, onemogućujući tetivama normalan hod poradi manje dostupnog mjesta za pokretanje. Osim sinovijalne membrane, i sama tetiva može zadebljati, da bi na kraju došlo do stvaranja finih vlakana između membrana i tetiva, što sve priječi normalno pokretanje palca, uz bolnost koja nastupa pri pokušaju pokreta.
Ovu upalu može uzrokovati bilo koja promjena koja mijenja oblik kompartmenta, ili uzrokuje zadebljanje ili upalu tetiva, kao što je ponavljana trauma, prenaprezanje ili reumatološki proces. Ipak u većini slučajeva, uzrok je nepoznat. De Quervainov sindrom najčešće se javlja u dobi između 30 i 50 godina, a žene pogađa 8-10 puta češće. Svi oni koji su često u aktivnostima koje zahtijevaju bočne pokrete šake, u većoj su opasnosti, kao što je udaranje čekićem, upotreba odvijača, skijanje, i sl.
Bol na bridu palca glavni je simptom ovog oboljenja. Ona se može pojaviti odjednom ili postupno i može iradirati (sijevati) u sam palac, te u zglob šake. Bolnost se pojačava pri aktivnostima šake, posebice pri snažnom hvatanju, pritiskanju ili odvijanju. Otok na bridu palca može biti prisutan, kao i „pucketanje“ pri pokretanju. Pokreti palca zbog boli i otoka mogu biti ograničeni.
Liječenje ovog, kao i ostalih kroničnih upalnih tetivnih stanja započinjemo ponajprije s konzervativnom terapijom. Ovdje valja naglasiti važnost steznika koji će smanjiti pokretanje palca, te ledenih obloga u svrhu smirivanja upale. U subakutnoj fazi moguće je primijeniti i cijeli arsenal fizioterapije. U našoj se praksi posebno dobrom pokazala kombinacija liječenja laserom i ultrazvukom, praćena odgovarajućim vježbama istezanja. Protuupalni lijekovi mogu biti od pomoći, a u posebno otpornih slučajeva kortizonske injekcije dolaze u obzir. Ako sve navedene metode ne donesu odgovarajuće poboljšanje, valja pristupiti terapiji udarnim valom (ESWT), koja ima potencijal pokrenuti proces cijeljenja upravo na razini tetiva. Operativni zahvat izvodi se samo onda kada niti uporno konzervativno liječenje nije postiglo rezultat. Valja svakako naglasiti strpljivost kao najvažniji faktor u liječenju ovog sindroma. Nerijetko je potrebno i više mjeseci kako bi se bolnost posve uklonila.
photo by Fabrizio Turco
