Svaka biljka je mala kemijska tvornica čuda koja, ovisno o dijelu dana, blago mijenja svoj kemijski sastav. Zato se berba ljekovitog bilja mora odvijati u točno određenom vremenu za svaku biljku posebno
Samonikla ljekovita biljka, prema mojem mišljenju, je prvenstveno ona biljka koja je divlja rasla u svom prirodnom, autohtonom okruženju (naravno, barem par kilometara dalje od prometnica).
Divlja trava nosi u sebi iskru žive čiste energije i zbog toga se od samog početka rasta, uz dužno poštovanje, drastično razlikuje od plantažno uzgojenoga bilja. Svaka biljka je mala kemijska tvornica čuda koja, ovisno o dijelu dana, blago mijenja svoj kemijski sastav. Biljka jedne kemijske elemente pretvara u druge, pa ih ponovno, ovisno o sunčevoj svjetlosti, preobražava u one iste koje je imala dan ranije u isto doba.
Dakle, ljekovito bilje nije samo zbroj biljnih kemikalija, ono nosi u sebi prirodnu energiju živog bića.
Berba ljekovitog bilja mora se odvijati u točno određenom vremenu za svaku biljku posebno. Jako je važno poštovati biljku. To znači ne čupati i kidati bezglavo sve na što se naiđe. Treba zastati na trenutak, zahvaliti se prirodi na tako divnom daru i uzeti od nje samo mali dio grma, odnosno raslinja na koje smo naišli. Staro je pravilo da se barem trećina grma/biljke ostavi na mjestu branja za daljnji ciklus života, ali, ako naiđete na malu biljku, treba ju ostaviti, jer nakon vas tu mogu doći drugi ljudi, životinje koje će ju jesti, mravi koji će pokupiti sjeme i sl.
Biljka stvara svoje cvjetove, sjeme, lišće, korijenje zbog sebe. Ima istu onu iskru života koju sva živa bića nose u sebi i smiješno je očekivati da se svako to biće bez pogovora daje na raspolaganje nekom obliku života koji sebe naziva superiornijim, odnosno ljudima. Biljke su samo malo drugačiji i našem uhu “tiši” oblik života, nego što su to npr. životinje. Onaj suptilniji energetski potencijal i iznijansirani kemijski sastav varira ovisno o načinu na koji je tretiramo kod branja. Evo nekih osnovnih naputaka o upotrebi suhog ljekovitog bilja:
- suha biljka koja je pravilno brana i osušena zadržava svoju izvornu svježu boju i miris,
- bilje koje je požutjelo i bez mirisa nije za upotrebu,
- bilje koje je staro više od godinu dana nije više ljekovito bilje, jer gubi većinu svojih ljekovitih svojstava,
- optimalan izbor je korištenje bilja koje prirodno raste na području gdje živite.
Svaki kutak Zemlje prirodno je obdaren svim biljnim vrstama koje su potrebne i idealne za upotrebu za ljude tog podneblja. Nekad će to biti druge biljne vrste, ali one će pokrivati djelovanja koja su potrebna ljudskom rodu. Tako se često događa da automatski kod kožnih problema pomislimo na aloe veru, a zaboravimo dobri stari neven i kamilicu. Za cirkulaciju, nema potrebe da, kao stanovnici Azije, upotrebljavamo žen-šen, s obzirom da na Mediteranu imamo za tu svrhu jednako dobar ružmarin.
