Sardine i malo mira

Mislio sam se malo dalje maknuti od urnebesnih izjava Milanovića i osvete željnog Linića. I od uvijek aktualnih prepucavanja o praznoj dr­žavnoj blagajni. A nova zvijezda Holy? Hoćemo li ikada pouzdano saznati zašto Kara­marko ne dolazi u Sabor? Da li su nas Ukrajinci prevarili kod servisiranja MIG-ova? Prije ili kasnije postane svega previše te malo pražnjenja i mira dobro dođe.

Želje su jedno, a realnost drugo. Brzo sam shvatio da su u Sloveniji nekakvi izbori, jer su plakati posvuda. Ubadaju poput dosadnih komaraca. Priručna parkirališta malo prije prijelaza Vršič lijepo su popunjena. Ušteda od 3 eura, koliko košta parkiranje na pri­jelazu. Vrh Male Mojs­trovke tek je 2-3 sata udaljen. To se zna i odužiti, jer su zastoji na putu uobičajeni. Sre­ćom da je na vrhu dovoljno prostora, pogodno iz više razloga. Recimo, promocija specijalizirane planinarske odjeće, koja je skoro nepo­de­riva, savršeno prijanja, brzo se suši, gotovo da u njoj mo­žete poletjeti. (Ni slučajno se nemojte više pojavljivati u pamuku, to je potpuno out.)

Eksperti za okolne vrhove cirkuliraju po vršnom platou i po stoti put obrazlažu gdje je Triglav, a gdje Kredarica. Ta­man sam se opustio (i uspio samostalno dešifrirati neke poznate lokacije), usput ne­hajno ručajući, kada skoro vi­licom nabodem njušku tek pristiglog radoznalog psa. Zamirisala mu moja sardina. Žao mi je stari, stigao si tek na zadnje ostatke. Čavke sam već ranije (djelomično) na­hranio. Kada bolje razmislim, vječito su bučne i gladne. I mene bi svarile za desert.

Pola sata kasnije promatram vrevu sa susjedne Velike Mojstrovke. Koja divota, čak ni Janšu nitko ne spominje. Nema nikoga. Zbog odušev­ljenja i razbibrige prokrstarim malo okolnim terenom. 

…Ja želim samo tek malo mira

Za ovu Zemlju na kojoj ži­vim

Jer dio sunca i dio sreće

Je sve o čemu još sanjam ja…  (Malo mira)

„Baš smo vas gledali kako se penjete i htjeli smo za vama.“, viknuše mi iz jedne poveće grupe dosta kasnije pri silasku, kada sam se već vratio u standardnu magi­stralu. (Poučak: Možete vi izbjegavati njih, ali oni neće vas. Možda im tako postajete još zanimljiviji.) Htjedoh neš­to suvislo odgovoriti, kad kraj mene protutnje 2 trkača uz­brdo i biciklist nizbrdo. Staza je preuska i sudar sam izbjegao za dlaku. Svi su očekivali prednost, a nitko je nije nu­dio. (Zašto mi to zvuči poznato?) Malo dalje sim­patični dječačić vrišti da ga bole noge (čokoladica je po­mogla), a beba na tatinim leđima bla­ženo spava usprkos velikom prometu. Uspavao ju je pla­ninski zrak.