Postoji mnogo načina da ozlijedimo naše tijelo. Većina tih ozljeda rezultat je naše nepažnje ili nespretnosti. I napokon, sve su te ozljede dio naše svakodnevice, kao i njihovo liječenje. Pored svih nastojanja da spriječimo sve ono što se spriječiti da, ipak povremeno učinimo kakvu glupost. Nekoliko recentnih opistat ću u tekstu koji slijedi. Da su medicinski djelatnici, kako liječnici, tako i tehničari, jaki na riječima, to znamo. Da su povremeno slabi na djelima i to znamo. Tako je vaš fizioterapeut, koji vam već osmu godinu svakoga tjedna na ovim stranicama pokušava dati poneki savjet o tome kako liječiti ili spriječiti pojedine bolesti i ozljede i sam nedavno postao žrtva vlastite nespretnosti. Naime, nikada nisam bio spretan sa loptom, bez obzira radi li se tu o udaranju iste rukom ili nogom. Tako su i svi sportovi koje sam trenirao ili se u njima natjecao bili individualni i naravno, bez lopte. Ipak, na prošlo Silvestrovo bio sam pozvan na malonogometnu utakmicu, više revijalnog karaktera, kojoj je bio cilj malo razvedriti učesnike i na taj način učiniti odlazak stare i dolazak nove godine veselijim i punijim doživljaja. Uistinu je za mene doživljaja bilo i previše. Već nakon petnaestak minuta igre, uspio sam izvrnuti lijevo koljeno i to tako temeljito da je potpuno pukao prednji križni ligament, a i patela je izletila iz svog uobičajenog ležišta. O bolovima nije potrebno govoriti, a i prateći otok bio je više no impozantan. Moram priznati da niti dan danas ne mogu sasvim slobodno i bezbolno kleknuti na to koljeno, a sve zbog malog nogometa, u kojem i onako nikada nisam bio nešto posebno dobar. Kad smo već kod nogometa, jedan moj poznanik nedavno je zaradio prijelom lijeve nadlaktične kosti, ali ne, kao što bi neki možda pretpostavili, u žaru igre ili kakvom klinču. Ne, ne. On je naprosto bio jako razdragan nakon što je postigao pogodak., te je nastojao proslaviti to svoje potignuće bacanjem po terenu. Kako on nije spretan u bacanju, kao što niti ja nisam u samom nogometu, zaradio je dvostruki prijelom. Danas, gotovo 2 mjeseca nakon ozljede, tek smo započeli rehabilitaciju, te će mu trebati više tjedana kako bi u potpunosti mogao koristiti ruku koju je slomio. Jedna od bizarnijih ozljeda dogodila se mojoj kolegici po struci, inače liječnici koja radi van granica Hrvatske. Ona je jedna sjajna žena, koja izrazito voli izlaske, druženja i koncerte. No, već godinama ima problema sa vratnom kralježnicom, koja je zbog cijelog niza razloga postala preosjetljiva na većinu stresova, pogotovo fizičkih. No, kako se držala uputa, te povremeno dolazila na terapiju, bolovi i zakočenja pojavljivali su se vrlo rijetko. Ipak, jednog dana uputila se sa društvom na hard- rock koncert nekog benda. U žaru i sa punim učestvovanjem počela je tresti glavu gore-dolje, kao što je to običaj i red na takvim koncertima. Nekoliko minuta kasnije presjekla ju je oštra bol i zaustavila vrat i glavu u položaju koji je više ličio na violinski ključ, no na normalan anatomski stav. Srećom , uz malo terapije i izbjegavanje hard-rocka, smirili smo bolove i brzo je opet bila ona stara. Dakle, nije moguće izbjeći mnoge ozljede, koje su opet rezultat naše vlastite nesmotrenosti ili nepažnje. No, da ne bi ste mislili da se one događaju samo Vama, činjenica je da one pogađaju i one koji najviše pričaju o spriječavanju bolesti i ozljeda, napose liječnike, ili u ovom slučaju fizioterapeuta sa kolumnom upravo o toj tematici. Bit će da su naši stari ipak u pravu. Svi smo mi samo ljudi sa svom silom vlastitih slabosti, bez obzira na profesiju kojom se bavimo.