O šećernoj bolesti pisano je već više puta, no na pisanje ovog teksta ponukala me je nevjerojatna predanost jednih dragih vlasnika kujice diabetičarke. Govorila sam o tome koliko je ovo oboljenje zahtjevno za liječenje kako za samog psa tako i za njegove vlasnike. Inzulin je potrebno davati minimum dva puta na dan, a davanje inzulina usko je usklađeno sa davanjem obroka. Cijeli život vlasnika okrene se na glavačke i odjednom sve postaje prilagođeno bolesnom psu. Kako većina ljudi radi, ima obitelj, ovo je potrebno uskladiti i sa svim ostalim obavezama. Uz to, potrebne su i stalne kontrole veterinara, kontroliranje šećera u krvi i mokraći što je povezano i sa značajnim troškovima. Diabetes melitus najčešće je oboljenje u grupi bolesti žlijezda sa unutarnjim lučenjem u pasa i mačaka. U pasjoj populaciji najčešće obolijevaju starije, nesterilizirane ženke, a općenito ženke obolijevaju 2 do 4 puta češće nego mužjaci. To znači da vlasnike čeka i sterilizacija sada bolesne kujice ukoliko to nije obavljeno ranije. Inzulin je hormon koji luči gušterača, a neophodno je potreban za normalno odvijanje mjene tvari, prije svega ugljikohidrata. Kod nedostatka ovog hormona, metabolizam glukoze više ne teče normalno, pa je njen nivo u krvi povišen. To je osnovni uzrok svih simptoma šećerne bolesti. Vlasnici uz bolesnog psa nakon nekog vremena prepoznaju svaki i najmanji simptom pogoršanja ili poboljšanja. Koji puta je njihova procjena visine šećera točna kao i ona dobivena u laboratoriju. Osnovni simptomi dijabetes melitusa su obilno mokrenje i žeđanje te uzimanje većih količina hrane uz istovremeno gubljenje na tjelesnoj težini. Najveći problem je što ponekad unatoč svom trudu vlasnika ne uspijevamo staviti bolest pod kontrolu, no ljudi poput ovih koje spominjem, svakako znaju da su zaista da li sve od sebe. Posebno je frustrirajuće kada bolestan pas mršavi unatoč svoj terapiji. Kooperativnost pasa kod ovako teških bolesti vrlo je važna. Ova bolesna kujica, uđe u ambulantu, sama ode na vagu, nakon toga se smjesti na kauč na kojem joj vadimo krv. Za nepovjerovat. A gleda tako kao da točno razumije od čega boluje, sa bezgraničnim povjerenjem.